[G]dje god se okreneš, vidiš sumorna lica, izgubljene poglede, vidiš beznađe i zatvorene duše. Malo ljudi će ti uzvratiti osmijeh. Nekako, kao da ne vide kada im se nasmiješ. Zašto? Zar su zaboravili osmijeh i njegovu ljekovitost? I ako ti se nasmiju, nije to osmijeh koji dopire do očiju, već samo grimasa, čisto radi forme. Kakvo je to prokletstvo ovoga vremena? Pobogu, svi imamo briga. Ničiji život nije oaza radosti. Problema ima na sve strane, a većinu sami nametnemo. Od malog problema napravimo veliki i eto briga na stotinu načina. A nikad nam nije bilo ljepše, nikad nam nije bilo dostupno ovoliko blagodati.
Život je čudo
Sjetite se samo kako su živjeli naši stari, ali su bili sretni. To je ta razlika. Ne treba nam puno, ali nam apetiti stalno rastu, izjedaju nas, opsjedaju, i pretvaraju u nesretne ljude. Ali, to su samo stvari. Sve što je vrijedno nosimo u sebi, barem bi tako trebalo biti. Ako imaš osnovno, nemaš razloga za brigu. Pa šta ako netko ima više od tebe? Meni to ne smeta, a nisam ni ljubomorna. Ja imam koliko mi treba, imam dovoljno. Važno mi je da je moja obitelj zdrava, a sve ostalo je sporedno. Borim se iz dana u dan, ali se borim sa osmijehom. Zašto se ne bih veselila životu? Kakav god da je, život je lijep, neponovljiv, I neću ga provesti žaleći ni sama ne znajući za čim.
Život je sam po sebi čudo, tijelo nam je najsavršenije djelo prirode ili Boga, nije bitno, ali je istina da je savršeno. Jeste li ikad razmišljali na taj način? Vidimo, čujemo, govorimo, krećemo se, imamo ruke i noge, imamo srce da bi mogli voljeti, a ne mrziti. Jeste li se ikad zahvalili svome tijelu što vas tako vjerno sluša? Ja jesam i to svako jutro. Tijelo nije stroj, tijelo je sazdano od ljubavi, i sa tom ljubavi se rađamo, samo kroz život naučimo mrziti, biti ljubomorni, zli, pohlepni i pokvareni. Ja to ne mogu, niti mi se da. Ja volim jednostavnost, volim život, volim prirodu, životinje, ljude…
Volimo i radujmo se svakom danu
A vole li oni mene, to ne znam. Imam svoje svijet u kojem sam sretna, jer sam posložila da tako bude. Biti sretan je odluka, isto kao i biti nesretan. Ovo malo života šta imam, neću provesti mrzeći sebe, i sve oko sebe. Provest ću ga onako kako meni odgovara. Imam i ja problema, ali mi oni neće skinuti osmijeh sa lica. Uvijek ima više lijepih stvari nego ružnih. Prošla sam ja previše ružnih da ne bih znala cijeniti ovo što sada imam. Svijet je prekrasno mjesto. Tu smo samo privremeno. Volimo i radujmo se svakom danu, pomognimo koliko možemo. Budimo toplo ljudsko biće, a ne zvijer ljudskog oblika.
Nije li osmijeh najljepši nakit? Bolje je nositi osmijeh, nego Armanija, Pradu, ili tko zna koju marku. Nitko nas neće pamtiti po markiranoj odjeći, ali po osmijehu hoće. A mene već znaju po tome da sam uvijek dobro, da se smijem, i izgledam kao da nikad nisam ni vidjela problem, a kamoli ga imala. Meni je u mojoj koži lijepo. Ja sam odavno napravila sporazum sama sa sobom. Cilj mi je da budem sretna, i dajem sve od sebe da se to i ostvari. Ne nosim maske na licu. Ne glumim ni pred kim. Oduvijek sam jednostavna, a takav mi je i život. Dajem sve od sebe da budem korektna, a ako drugi nisu prema meni, ja samo odem.
Divite se prirodi, životinjama, i samima sebi
Nisam savršena, a to i ne želim biti. Samo sam ljudsko biće sa manama, ali sretno ljudsko biće. Ne bavim se tuđim životima, ne stignem ni sa svojim izići na kraj. Radim i uživam koliko mogu. Meni ne treba puno, mene male stvari čine sretnom. Samo želim mir u sebi i oko sebe, želim da ovaj lijepi svijet bude još ljepši. Ne volim laži, manipulacije, umišljenost, i takvih se ljudi klonim.
Idite kroz život sa osmijehom. Prkosite mu na taj način. Učinite svijet ljepšim mjestom svojim postojanjem. Opraštajte, volite, pružite ruku kome treba, ali i lijepu riječ. Divite se prirodi, životinjama, i samima sebi. Život je jedan. Posebni ste takvi kakvi jeste, samo tu posebnost uljepšajte sa osmijehom. Vidjet ćete kako se sve oko vas mijenja, jer osmijeh budi čaroliju.
