U atriju Osnovne škole Žrnovnica prošlog petka održano je predstavljanje monografije “100 godina Mosora”, događaj koji je okupio brojne planinare, zaljubljenike u prirodu i mještane. Moderator večeri bio je Rade Popadić, koji je svoje prve planinarske korake napravio upravo na Mosoru, dok su monografiju predstavili urednica i koatorica, novinarka Ljubica Vuko, dopredsjednica društva Sonja Nikolin i predsjednik društva Ivica Sorić Suri.
Mosor i Žrnovnica – neraskidiva veza
Mosor je neraskidivo vezan uz Žrnovnicu ne samo zbog zemljopisnog položaja nego i zbog činjenice da je ovo podmosorsko mjesto iznjedrilo brojne planinare i prirodoslovce. HPD Mosor jedno je od najstarijih, najbrojnijih i najplodonosnijih društava u Hrvatskoj.
Ivica Sorić Suri kazao je da se promocija nije slučajno organizirala u Žrnovnici jer mnogi putevi iz tog mjesta vode prema Mosoru, a velik broj Žrnovčana bio je i ostao dio planinarskih redova. Podsjetio je i da je jedan od prvih predsjednika društva bio Žrnovčanin.
Film kao uvod u stoljetnu priču
Večer je započela projekcijom 20-minutnog filma o povijesti stogodišnjeg društva, autora Ivana Pavlova.
Monografija kao svjedočanstvo vremena
Novinarka Ljubica Vuko, urednica i jedna od autorica tekstova monografije, istaknula je da je svoje prve planinarske korake napravila upravo na Mosoru, kao i da je tijekom novinarske karijere često pisala o toj planini.
“Zahvalna sam na prilici koju mi je Mosor pružio. Monografija je koncipirana po povijesnim razdobljima, objektima, sadrži sve važne događaje koje je društvo organiziralo, opise svih značajnih uspona, a posebno drago mi je poglavlje ‘Mosor su ljudi’ gdje sam obavila razgovore s 10 ljudi koji su na razne načine obilježili društvo”, otkrila je Ljubica Vuko.
Dodala je da monografija ima 256 stranica te da nije bilo moguće obuhvatiti cjelokupnu stogodišnju povijest.
“Kroz proučavanje dosadašnjih monografija i materijala otkrili smo brojne situacije, a naišli smo na jako puno fotografija za koje je trebalo utvrditi na što i na koga se odnose. Jedna priča me se posebno dojmila. U vrijeme početaka gorske službe spašavanja mladi alpinisti i speleolozi počeli su pomagati ljudima u planini, iako društvo tada nije držalo do njih i sve su sami financirali. Godine 1967. jedna djevojčica pala je u jamu i 40 sati bila zarobljena. Oni su je spasili, a nakon toga počeo je drugačiji odnos prema gorskim spašavateljima”, ispričala je Ljubica Vuko.
Počeci društva i snaga entuzijazma
Sonja Nikolin u monografiji je obradila razdoblje od 1926. do Drugog svjetskog rata.
“Radi se o Splićanima, većinom intelektualcima koji su u samo deset godina izgradili tri planinarska objekta – na Mosoru, Braču i Kamešnici. Posebno se ističe Umberto Girometta, koji je bio i čovjek i vođa i drug, na neki način naša inspiracija. Bio je snažno povezan s ljudima, osobito onima iz sela ispod planina. Često su se organizirale humanitarne akcije kako bi se pomoglo tim ljudima. Puno se radilo i na pošumljavanju Mosora, a svake godine organizirane su masovne akcije u kojima su sudjelovale stotine ljudi. Svaki izlet i događaj povezivali su sa stručnim predavanjima i tako radili na edukaciji, ne samo planinara nego i građana”, istaknula je Sonja Nikolin.
Podsjetila je i da je Mosor svojim radom i sredstvima učinio špilju Vranjaču dostupnom građanima.
Razvoj društva od rata do danas
Predsjednik društva Ivica Sorić Suri u monografiji je obradio razdoblje od Domovinskog rata do danas.
“Svako razdoblje imalo je svoje posebnosti. Sedamdesete i osamdesete bile su poznate po ekspedicijama. Nakon Domovinskog rata počeli smo omasovljavati društvo i ljude privlačiti kroz sport i rekreaciju. Kroz planinarske školeprošle su tisuće ljudi, a mnogi su postali vodiči i gorski spašavatelji. Danas imamo velik broj educiranih članova i možemo reći da smo, uz još nekoliko društava u Hrvatskoj, postavljali nacionalne standarde”, rekao je Ivica Sorić Suri.
Dodao je da je društvo prije pandemije imalo između 300 i 400 članova, dok ih je prije dvije godine bilo oko 1200, što pokazuje rast interesa za planinarenje.
Emotivna svjedočanstva i sjećanja
Promotore je potom pozdravila ravnateljica Matija Šitum, koja je mosorašima poklonila monografiju škole. Najavila je i obilježavanje 130 godina školstva u Žrnovnici te 40 godina školske zgrade u Pricviću.
Među gostima bio je i legendarni mosoraš i alpinist Vinko Maroević, kao i nekadašnji pročelnik splitskog HGSS-aFrane Bebić.
“Kada sam došao u društvo, Mosor je imao 33 godine, a danas ima više od 100. Sjećao sam se mnogih prijeratnih mosoraša i to je moj najveći doprinos knjizi”, rekao je Vinko Maroević.
“Pričalo se da mosoraši moraju osvajati velike vrhove. Moja generacija otvorila je put sljedećim ekspedicijama. Stipu Božića upoznao sam 1969. i već tada mi je bilo jasno da je riječ o velikom talentu”, dodao je.
Planinarski duh koji traje
Domar Špiro Gruica prisjetio se svog dolaska na planinarski dom.
“Došao sam prvi put kada je društvo slavilo 40 godina. Nadam se da smo dali mali doprinos da društvo bude tamo gdje je danas. Nedavno sam dobio priznanje Grada Splita, što je velika čast. Sve to ne bi bilo bez Planinarskog društva Mosor. Uvijek sam bio na raspolaganju i pozivam sve da dođu na Mosor – uvijek ću biti dobar domaćin”, poručio je Špiro Gruica.
Frane Bebić podsjetio je na svoje planinarske početke i ekspedicije, uključujući i odlazak na Aconcaguu, dok je Goran Bratim Gricko istaknuo važnost rada gospodarske sekcije, markiranja staza i obnove objekata.
Slavko Popadić govorio je o osnivanju sekcije SPUŽ, dok je Ivan Amižić poručio da se Žrnovčani ne postaju mosoraši – oni se takvima rađaju.
Jozo Mihanović prisjetio se života u zaseoku Mihanovići i svoje “mijanuše”, dok je Dražen Curić naglasio važnost lugarnice. Velibor Marković podsjetio je na Damira Mihanovića Mihu i najavio postavljanje solarnih panela.
Večer je završila potpisivanjem monografije i prigodnim druženjem uz zakusku.
