Na obljetnicu 100. Smojinog rođendana u centru Žrnovnice, naselja bogate povijesti i lijepe prirode, na istočnom dijelu grada Splita, danas je vladao pravi šušur. Samo godinu dana od pokrenute inicijative realiziran je projekt Smojin spomen sobe i to u prostorima Gradske knjižnice Marka Marulića u Žrnovnici.
Sve je počelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na posljednjim počivalištu legendarnog Miljenka Smoje na mjesnom groblju u Žrnovnici, gdje počiva i njegova Lepa. Osim što je u njoj pokopan, upravo je Žrnovnica mjesto koje je naš svevremenski književnik i novinar odabrao za lokaciju svog vjenčanja, stoga je dobar ovog podmosorskog mjesta za Smojinu spomen sobu više nego opravdan.
Foto: Maja Prgomet
Danas u 11 sati spomen sobu su otvorili splitski gradonačelnik Ivica Puljak, ravnateljica GKMM-a Grozdana Ribičić, donator sobe Feđa Klarić i predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Žrnovnica Mario Lolić.
- Posljednja dva mjeseca, dok smo sve ovo pripremali, saznali smo puno novih priča. Ono što nam je bitno je da nakon otvaranja Smojine spomen sobe, tek planiramo dogovoriti programski dio u knjižnici.
Naš Feđa je još prije dvije godine rekao da bi bilo lijepo da se spomen soba otvori na 100. rođendan Smoje, a što se Feđi snije, to mu se obistini - istaknula je uvodno ravnateljica Ribičić.
- Inicijalni novac za izradu sobe je bio mali i bez podrške Grada Splita ovo ne bi bilo moguće opremiti - dodala je Ribičić.
Riječ je potom uzeo gradonačelnik Splita Ivica Puljak.
- Mislio sam da se radi o 100 Smojinih godina, no radi se o 100 aktivnosti vezanih uz Smoju koju su uplanirane. Imamo jednu aktivnost dnevno i svaka je od njih bila posebna, bilo je smija i suza radosnica. Mislim kada bi Smoje sada došao među nas, bio bi zadovoljan zbog osmijeha na licima ljudi.
Kada se sjetim njegovih serija, filmova i svega što je radio... on je prezentirao različite ljude; svećenike, redikule, komuniste..., uvijek ih je ismijavao na neki način, ali i pokazivao njihovu ljudsku stranu. To je ona strana za koju često kažemo "imamo prijatelje s kojima se gotovo u ničemu ne slažemo, ali se volimo s njima družiti". Zato Smoju svi volimo, zato se svi s njim poistovjećujemo. Zahvaljujem g. Feđi što je dio Smojinog svita dao cilom svitu, zahvaljujem ravnateljice što toliko truda ulažete u sve ovo - kazao je Puljak napomenuvši svima da daruju ljubav svaki dan, a ne samo na Dan ljubavi.
Ravnateljica je zahvalila arhitektu Dinku Peračiću i njegovom arhitetonksom birou na suradnji oko realizacije Smojine spomen sobe.
- Mislim da smo uspješno doveli ovu priču do kraja godinu dana od ideje. Važno je što je soba dio knjižnice jer je Smojina ostavština dio svakodnevnog života, ovdje je na pravom mjestu. Ovdje ne trebaju posebna ulaznica i ključ. Žrnovnica je mjesto koje spaja Mosor i Split, more i Zagoru, baš kao i Smoje, Žrnovnica povezuje. Ovo je soba na pravom mjestu u pravo vrijeme rekao je Peračić.
Ribičić je posebno zahvalila predsjedniku Mjesnog odobra Žrnovnica, Mariju Lolića, za kojeg je rekla da je objetučke prihvatio prijedlog da se soba realizira baš u Žrnovnici.
- Ovo je velik dan za Žrnovnicu, ponsan sam i oni koji me znaju, znaju koliko mi ovo znači. Zahvalan sam gospodinu Klariću što je baš Žrnovnicu odabrao za spomen sobu jer Smije je bio povezan sa Žrnovnicom u kojoj se i vjenčao i u kojoj počiva. Upravo mi je Feđa nekidan rekao da sada imamo gradonačelnika koji po mišljenje ne mora u Zagreb, a ja dodajem da konačno imamo gradonačelnika koji nas doživljava.
Klarić: Smoje i Lepa su se u "ljutom komunizmu" izjašnjavali kao Hrvati
"Stjecanjem sretnih životnih okolnosti ja sam nasljednik, a onda uzimam sebi pravo da vam u ime Smoje sve zagrlim. Širite ljubav koju nam je Odbor i Grozdana i brojni prijatelji omogućili da konačno Smoje, točnije mi satisfakciju da živimo Smojino vrime. Na dobro vam došla Smojina godina. Stotine puta su me ljudi pitali zašto Smoje u Žrnovnici. Nekako je nelogično, dite Varoša pa u Žrnovnici. Razloga je više, ne samo što su se Smoje i Lepa tu oženili", kazao je Feđa Klarić.
Istaknuo je da se za mnoge autore kaže da u svoja djela unose dosta autobiografskoga.
"U Smojinom i Lepinom životu bilo je obratno. Dobro znamo, pratili smo Malo misto. Bepina traži do Luigija da ju odvede pred oltar, a kod Lepe i Smoje je bilo obratno. On je inzistirao na vjenčanje, a ona ni čuti. Pravdala se da su oboje imali već jedan brak i što bi joj ta formalnost značila. Dok ju jedan radni dan, bio je četvrtak, prevario i rekao da idu u Žrnovnicu raditi jednu veliku novinarsku reportažu, a on se dogovorio ranije s matičarem. Kako se Lepa bavila teatrom, matičar kaže: 'ajde teta Lepa što bi vi učinili da smo na sceni kakvo bi vi odglumili bilo vjenčanje. Evo imamo ovdje Smoju'. Lepa mu odgovara 'a di ću se ja udat za toga pijančinu'. Matičar je bio njegov svjedok, kao i jedna prijateljica od Lepe. Tako su se vjenčali, znakovitog datuma, 10. travnja 1963.. To napominjem jer u vjenčanom listu u rubrici nacionalnost, a taj je bilo preporučljivo reći da si Jugoslaven, zapravo nitko te nije ni pitao nacionalnost tek pokoji su se izjasnili Hrvatima", dodaje Feđa.
Kao što je već javnosti poznato, Smoje je umro prije 27 godina, a za posljednje počivalište odabrao je Žrnovnicu, na čijem groblju je prije šest godina, uz njega je pokopana i Ona.
"Uvijek kad nešto radimo trebamo gledati s vizijom. Ovo je prekrasno mjesto - Split s rijekom, Mosorom koje će za 10 godina biti veliki splitski kvart. Pa podrijetlo Smojina prezimena je Smoljanović. Sve je ovdje. Mi smo sada kada smo prešli rijeku Žrnovnicu u Poljičkoj republici. Prije tri dana smo u Slatinama, koje su također dio Splita, doživjeli pravu građansku feštu, evo sada opet i ovdje. Pravi 'Smojin Split' događa se na istočnoj i zapadnoj strani našeg grada. Dogodilo se i u mojoj Marmontovoj ulici. Cijeli Split je prigrlio Miljenka Smoju", kaže Feđa.
Zahvalio se vlasniku kaštelanske Marine, Jošku Berketu. Uputio je i divne riječi za ravnateljicu GKMM, Grozdanu Ribičić, navodeći da ga je zadivila te da ju smatra sestrom.
"Kapetan iz Kaštila je u vremenu kad je Smoje bio proganjan smogao snage i mudrosti i kaštelanskom veslačkom klubu poklonio četiri elitna broda kojeg je nazvao Miljenko Smoje", dodaje.
Nakon smrti Miljenka Smoje, 1995. godine Lepa je odmah prodala stan da bi imala ugodniju i sigurniju starost. Prema riječima Klarića, sljedećih petnaest godina ona nije morala misliti o domu, bila je zaštićena zahvaljujući prodaji stana.
"Nakon njene smrti trebalo je iseliti se i Smojinu radnu i spavaču sobu sačuvati. Opet nam je Joško Berket pomogao da se to restaurira, konzervira i sačuva za ovaj današnji dan. Zahvaljujem se i gradonačelniku Splita Ivici Puljku, koji je napravio domino efekt proglasivši ovu godinu 'Godinom Miljenka Smoje', okuražio je cijelu Hrvatsku", ističe Klarić.
Izašla iz bolnice
Otvorenje Spomen sobe, pridružila se na kraju i Feđina supruga, Branka.
Dočekana jer pljeskom jer je netom prije izašla i iz bolnice zbog operacije noge, pala je dok su nosili stvari za uređenje sobe. Sve je to slikovito ispričao Feđa te se na kraju suznih očiju prisjetio kako je Branki u vozilu Hitne pomoći, na samom kraju njegovog života, Smoje samo rekao: "Čuvajte mi Lepu".
"Smoje je bio humanista, od do materijalnog nije držao ništa. Čak i do zadnjeg trena kad je otišao na vratima stana je pisalo Čatipović (djevojačko prezime Lepe). Jedino što je Lepoj donio u dotu je jedna čikara za bilu kavu - takav je bio Smoje.
Sve je završilo, kako i priliči, nastupom klape, marendom i ćakulom.
