Dok u našem dijelu Europe na vidiku gotovo da nema bilo kakvih meteoroloških zanimljivosti, ne tako daleko od Jadrana dogodit će se prilično zanimljiv meteorološki događaj. Prema prognostičkim modelima, vjerojatno će doći do formiranja mediteranskog uragana – medicanea.

Naime, već sada nad Sredozemnim morem između Libije i juga Italije formiralo polje niskog tlaka zraka, ciklona, koje se sve više produbljava i jača.

Mnogi prognostički modeli predviđaju naglo jačanje sustava tijekom petka kada bi mogao doseći status medicanea. Sustav će se premjestiti nad Jonsko more i sa zapada se približavati obalama južne Grčke. Pri tome će sustav naglo jačati pa se očekuje pad tlaka zraka u središtu sustava, orkanski udari vjetra oko centra kao i početak obilnih oborina.

Pojedini prognostički modeli predviđaju najjače udare i preko 200 km/h, što znači da osobito područje Grčke dolazak ovog sustava ne smije podcijeniti. Sustav je već dobio ime i zove se Cassila. Cassila bi trebala imati landfall, odmosno trenutak ulaska centra sustava s mora nad (grčko) kopno u noći s petka na subotu, no postoji i scenarij u kojem će se centar sve više premještati prema jugu, izbjegavajući kontakt s kopnom.

Europski meteorološki centri s priličnim zanimanje prate razvoj situacije. Meteorolozi ESTOFEX-a komentirali su razvoj situacije ovim riječima:

“A few NWP models (e.g. IFS and ICONEU) suggest the development of a low-level cyclone under the blob of deep convection in the Libyan Sea during Tue 15/09 and early morning on Wed 16/09. By the time of issuing this outlook (Mon 14/09, 20z), no visible near-surface vortex exists in the Gulf of Sidra. In addition, there is no strong mid/upper-level vorticity in the analysis maps to support the development of a strong surface cyclone and eventually support these NWP model scenarios that deep convection will be able to diabatically intensify this cyclone by generating large values of low-level PV. Even though a tropical transition of a cyclone is very unlikely to happen by the end of this outlook, this interesting set-up needs to be monitored closely for the following 48 hours”.

Bilo kako bilo, Cassila neće imati utjecaj na vrijeme na Jadranu. Posredno, u petak ćemo uzduž obale imati umjerenu buru. Dakle, nad cijelim Jadranom nastavlja se stabilno vrijeme.

ŠTO JE TO MEDICANE?

Zbog različitih, za uragane nepovoljnih, karakteristika Sredozemlja u koje ponajprije spadaju klimatološki elementi, vrlo rijetko možemo u istoj rečenici pročitati pojmove tropskog ciklona (uragana) i Sredozemlja. Iako se tipični tropski cikloni u Sredozemlju ne javljaju, ponekad se pojave manji ciklonalni sustavi koji imaju neke od karakteristika tropskih ciklona (tropical like systems).

Najprije ćemo ukratko objasniti razliku između tropskih i izvantropskih ciklona.

Izvantropska ciklona se javlja u umjerenim geografskim širinama, kao valni poremećaj na fronti (granici) zračnih masa različitih karakteristika (topla i hladna zračna masa). Hladni zrak se kreće prema toplom, kao teži podvlači se ispod toplog poput klina i stvara hladnu frontu, dok istovremeno topli zrak s prednje strane prelazi preko hladnog i stvara toplu frontu. Sustav se rotira i hrani energijom nastalom iz interakcije toplog i hladnog zraka. Tlak zraka opada od periferije prema središtu sustava, a posljedično se javljaju naoblaka, oborine i vjetrovi. Kako se hladna fronta giba brže od tople, tako je nakon nekog vremena sustiže, cijeli sustav se ispunjava hladnim zrakom (okluzija) i dolazi do raspada ciklone. Dakle, glavne karakteristike izvantropske ciklone su frontalni sustav, hladna jezgra te promjer najčešće veći od 800 km. Osim toga, izvantropske ciklone se daleko najčešće javljaju u hladnom dijelu godine i mogu se normalno nalaziti iznad mora ili kopna ili prelaziti s jednog područja nad drugo.

Ciklogeneza; A: valni poremećaj na granici tople i hladne zračne mase, B: mlada ciklona – hladan zrak podvlačeći se pod topli stvara hladnu frontu (plavo), dok topli zrak prelazi preko hladnog (topla fronta – crveno), C: zrela ciklona – hladna fronta postupno sustiže toplu, D: ciklona u raspadu – hladna fronta sustigla je toplu (okluzija) i cijelo područje ciklone prekriva hladan zrak.

S druge strane, tropski cikloni nastaju u tropskom području iznad vrlo toplih mora i oceana. Neki od osnovnih uvjeta potrebnih za razvoj tropskih ciklona su temperatura mora (najčešće se uzima min. ~26°C), visoka vlaga i temperatura te nestabilnost zraka. Tropski ciklon razvija se najprije kao područje iznad oceana s brojnim grmljavinskim olujama, koje se u daljnjem procesu uslijed pada tlaka zraka postupno počinju rotirati oko zajedničkog središta, a sustav dobiva na obliku (osobito se ističe vedrina u središtu, tzv. oko). Tropski cikloni ne sadrže frontalne sustave (hladnu i toplu frontu), a grmljavinske oluje nastale uslijed konvekcije predstavljaju toplu jezgru sustava. Tropski ciklon s vjetrovima prosječne brzine ispod 120 km/h spada u tropsku oluju, dok ciklon s vjetrovima iznad 120 km/h spada u uragane (hurricane, typhoon), koji se ovisno o brzinama vjetra dijele u 5 kategorija. Dolaskom do kopna, ciklon slabi jer crpi suh i/ili nedovoljno topao zrak koji se nalazi iznad kopna. Dakle, ovisnost o oceanu, toplom godišnjem dobu, nedostatak frontalnog sustava te relativno malen promjer (200 do 800 km) čine neke od osnovnih karakteristika preko kojih razlikujemo tropski ciklon od izvantropske ciklone.

Upravo zbog najčešće nedovoljno visoke temperature mora u Sredozemlju te nedovoljno visoke relativne vlažnosti zraka (suha struja sa sjevera Afrike), ali i zbog relativno malene površine mora koje je okruženo kopnom, tropski cikloni u Sredozemlju su vrlo rijetki i slabi. Međutim, ponekad se javljaju svojevrsni hibridi tropske i vantropske ciklone, koji se najčešće nazivaju mediteranskim uraganima (mediterranean hurricane ili medicane), iako u njima brzina vjetrova ne dostiže uvijek razine potrebne da se sustav okarakterizira uraganskim. Jave se obično dva do tri slučaja godišnje. Medicanei, poput tropskih ciklona, ne sadrže fronte i imaju specifični oblik s okom u središtu oko kojeg se nalaze jake grmljavinske oluje, ali, za razliku od pravih tropskih ciklona, nastaju i iznad hladne morske površine (~16°C). Jedan od najpoznatijih slučajeva mediteranskog uragana je medicane Celeno koji se javio između Grčke i Sicilije sredinom siječnja 1995. istraživački brod Meteor, koji je bio vrlo blizu oluje, izmjerio je vjetar od 136 km/h i tlak od 975 hPa.

Osim ovog, postoji još nekoliko poznatih slučajeva poput medicanea u rujnu 1969., siječnju 1982., rujnu 1983., listopadu 2006. i studenom 2011. Potonji je zabilježen 7. studenog 2011. u zapadnom Sredozemlju te je službeno proglašen pravom tropskom olujom, što predstavlja prvi takav slučaj u Sredozemlju otkako postoje meteorološka mjerenja te je označen kao 01M. Ova tropska oluja razvijala je vjetrove s udarima i iznad 150 km/h, koji su u kombinaciji s obilnim oborinama nanijeli dosta štete dijelu francuske obale. Posljednji medicane bio je Zorbas koji je krajem rujna 2018. pogodio područje Grčke, a putanja mu je bila gotovo identična kao što se prognozira za nadolazeći sustav.

Zanimljiva ciklona pogodila je i područje južne Dalmacije 4. prosinca 2008. Crometeo tim nazvao ju je Faust, a po nekim karakteristikama ova ciklona odgovarala je medicaneu. Faust je iz Otranta središtem prešao točno preko dubrovačkog područja. Cijeli dan je padala kiša uz na udare jaku buru. Centar ciklone s karakterističnim okom prešao je preko Dubrovnika potkraj dana, a njegovim prolaskom naglo je zapuhao olujni zapadni vjetar. On je razvio vrlo velike valove, koji su u Uvali Lapad pričinili i određene štete (http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=2618), međutim najjači vjetar je zabilježen na području Crne Gore, gdje je zabilježen i rekordni udar od čak 236 km/h u Herceg Novom. U Konavlima je vjetar slomio mnogo stabala.

Medicanei se poput pravih tropskih oluja najčešće zadržavaju iznad mora te slabe dolaskom do kopna. Moguće je da će se s postupnim porastom temperature uslijed globalnog zagrijavanja, osobito ljeti, ovakvi sustavi javljati sve češće. Osobitu pozornost valja obratiti na moguću češću pojavu pravih tropskih oluja, poput 01M koja se javila u studenom 2011., jer bi mogući nastavak porasta temperature mogao pridonijeti potrebnim uvjetima za češću pojavu takvih sustava u Sredozemlju.



1 KOMENTAR

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime