U Splitu će se sjajnim koncertom obilježiti 109. rođendan Franka Sinatre

Želeći proslaviti 109. rođendan Franka Sinatre, mladi splitski pjevač Mateo Đikić osmislio je posvetu ovomu legendarnom pjevaču i glumcu koji je svojom dugom karijerom i osobnim životom postao jedan od najtraženijih izvođača u industriji zabave. Sinatru su često proglašavali najvećim američkim pjevačem popularne glazbe 20. stoljeća. Imao je šarm, karizmu, glas, osjećaj za frazu, timing, melodiju, dinamiku, tekst, dikciju i niz drugih stvari na koje izvođač mora paziti, a pritom je djelovao prirodno i slobodno, kao da je to što radi nešto najjednostavnije.

Proslavio se pjevajući uz big bandove.

U 40-ima i 50-ima ostvario je niz pjesama i albuma koji su postali bezvremenskim postignućima, a pojavio se i u desecima filmova, osvojivši Oscara za sporednu ulogu u filmu „Odavde do vječnosti”. Iza sebe je ostavio ogroman broj ostvarenja koji uključuje kultne izvedbe pjesama poput „Love and Marriage”, „Strangers in the Night”, „My Way” i „New York, New York”.

Mnoge od navedenih pjesama na repertoaru su Matea Đikića koji je odrastao na crtanim filmovima koje su, osim slike, obilježili zvukovi jazz orkestara. Nije rijetka pojava bila da se izvodi i pokoja operna arija u tim crtićima, a upravo ga je to potaknulo da s deset godina počne pjevati „Seviljskog brijača” imitiranjem opernoga pjevanja i glasova crtanih likova. Kasnije je pjevao i u školskome zboru.

Nakon što je počeo kao samouk pjevač, u 21. godini počeo je pohađati sate solo pjevanja kod prof. Branke Ristić, što je označilo njegov ulaz u svijet klasične glazbe. Tada je počeo učiti bel canto tehniku pjevanja. Potom je upisao Glazbenu školu Josipa Hatzea, u klasi prof. Sanje Erceg Vrekalo, u kojoj se obrazovao tri godine. Tijekom glazbenoga školovanja, uz mnogobrojne koncerte i seminare pjevanja, sudjelovao je na državnim i međunarodnim natjecanjima na kojima je postizao izuzetne uspjehe.

S 25 godina, kao vanjski suradnik, počeo je pjevati u zboru HNK Split, što mu je omogućilo suradnje s iznimnim umjetnicima i sudjelovanje u raznim operama, koncertima i mjuziklima. Godinu dana kasnije počeo je istraživati i vježbati jazz pjevanje i zaljubio se u izvedbe jazz/swing standarda. U tom je stilu najviše proučavao pjevanje Elle Fitzgerald, Deana Martina i Franka Sinatre te je počeo učiti od Lele Kaplowitz.

U isto je vrijeme s Jadranom Dučićem Čićom utemeljio jazz sastav Blue Eyes u kojem je uz njih svirao Jurica Karuza. Izvodili su standarde i pjesme iz repertoara Franka Sinatre, Perryja Comoa, Deana Martina i Nata Kinga Colea. No na njegov pogled prema glazbi najviše je utjecao upravo Sinatra. Također, fasciniran je i 50-im godinama prošloga stoljeća, koje mu djeluju profinjeno, toplo, elegantno i stilski uređeno pa je gledanje snimaka i fotografija iz toga razdoblja u njemu uvijek budilo nostalgiju za nečim što nikada nije proživio.

Sve će te osjećaje Đikić demonstrirati na koncertu pred splitskom publikom. Repertoarom pomno odabranih pjesama, među kojima su i božićne, što će ih izvesti uz Jazz orkestar HRT-a, prvi će se put predstaviti široj publici.

Kao gošća uz njega će nastupiti njegova mentorica Lela Kaplowitz, cijenjena i nagrađivana jazz vokalistica sa svjetskim iskustvom. Njezine su izvedbe američke jazz pjesmarice i autorskih skladbi pamtljive, prožete strašću i pozitivnom energijom.

Ona uvijek okuplja vrhunske glazbenike s kojima lako i virtuozno muzicira. Nastupala je u Carnegie Hallu, Madison Square Gardenu, Birdlandu i Blue Noteu u New Yorku, na mnogim prestižnim jazz festivalima te diljem svijeta s vrhunskim jazz glazbenicima i ansamblima kao što su Arturo „Chico” O’Farrill, Afro Cuban Jazz Orchestra, Duke Ellington Orchestra i drugi. S vokalnom se improvizacijom upoznala zahvaljujući Sheili Jordan s Jazz konzervatorija u Grazu, a učila je i od jazzista svjetskoga glasa kao što su Jay Clayton, Mark Murphy, Donne McElroy, Barry Harris i Kate McGary. Također je pohađala i Berklee Summer Music Workshop u Peruggi i The Vocal Performance i Jazz Improvisation na New School u New Yorku.

Na međunarodnome natjecanju jazz vokalistica u Finskoj 2009. godine osvojila je prvu nagradu stručnoga žirija i publike te dobila titulu Lady Summertime. Sa suprugom pijanistom Joeom Kaplowitzem osvojila je treće mjesto na natjecanju za najbolji jazz band u Bukureštu 2008. godine, a 2010. joj je Primorsko-goranska županija dodjelila prestižnu nagradu za unapređivanje kulturnoga stvaralaštva, dok je 2019. pobijedila na natječaju Internacional Hrvatskoga društva skladatelja. Nastupila je s njujorškim Duke Ellington Orchestrom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu tijekom njihove europske turneje te je gostovala na proslavi 65. obljetnice djelovanja jazz orkestra HRT-a u izvedbi skladbi iz ciklusa „The Sacred Concerts” Dukea Ellingtona uz Mješoviti zbor HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića. Lela Kaplowitz uspješna je i  autorica koja piše i glazbu i tekstove, koji su, između ostaloga, zastupljeni i na nekim njezinim albumima.

Za taj vid stvaralaštva 2024. je godine sa suprugom Joeom Kaplowitzem osvojila godišnju nagradu HDS-a „Miroslav Sedak Benčić” za autorski rad i doprinos razvoju jazz scene u Hrvatskoj.

Svojim moćnim i bogatim zvukom ovaj će koncert uveličati Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije. Plesni orkestar RTZ-a, preteča današnjega Jazz orkestra HRT-a, osnovan je u sezoni 1946./1947. za potrebe Radija i sastavljen od najboljih glazbenika iz nekoliko ansambala okupljenih pod vodstvom Zlatka Černjula. Orkestar je kasnije vodilo nekoliko dirigenata, a posebno mjesto pripada Miljenku Prohaski koji je orkestar vodio više od trideset godina.

Prvi nastup na međunarodnoj sceni Orkestar je imao 1955. u Kölnu. Nakon toga slijedile su turneje po Bugarskoj, Poljskoj, bivšem SSSR-u, nastupi na jazz festivalima u Frankfurtu i Nagykaniszi te u Münchenu 1972. u sklopu kulturno-zabavnoga programa Olimpijade. Od prvoga nastupa na Jazz festivalu na Bledu 1962. počela je nova faza u radu orkestra - orijentacija na vlastiti repertoar. Idejni začetnik te orijentacije bio je Miljenko Prohaska, a pridružili su mu se i drugi članovi Orkestra. Zbog takve je programske orijentacije Orkestar izgradio specifičan stil po kojemu se razlikovao od sličnih orkestara u zemlji i svijetu.

Mnogi glazbenici svjetskoga ugleda nastupali su kao solisti s Orkestrom: trubači Art Farmer, Clark Terry, Charles Tolliver, Ted Curson, Rex Richardson i Lasse Lindgren, saksofonisti Johnny Griffin, Sal Nistico, Ernie Wilkins i Ernie Watts, trombonist Kai Winding, pijanisti John Lewis i Alan Broadbent, bubnjar Art Taylor, kontrabasist Christian McBride, trombonist Bart van Lier i drugi. Tijekom desetak godina Orkestar je uspješno vodio Silvije Glojnarić postupno uključujući u sastav najbolje glazbenike mlađega naraštaja (Sašu Nestorovića, Davora Križića i druge) kako bi zadržao najvišu umjetničku razinu. Jazz orkestar HRT-a, koji danas djeluje pod vodstvom trombonista Mirona Hausera, u Zagrebu održava redovitu koncertnu sezonu.