E moj Rocco, Rocco... Na teraci restorana hotela Duilovo bio si najizvođeniji autor sa svojom pjesmom "Marina, Marina". Nakon leskovačke mućkalice i đuveča, oficiri JNA vrtili su dame, brojne Splićanke po tvom taktu te 1970. godine. Tko je onda mogao znati što će se događati samo 30 godina kasnije? Da neće biti dobro, moglo se naslućivati samo iz tvog prezimena. Granata. Rocco Granata.
Tako to sada i izgleda. Kao da je pala granata. Restoran još ima relikte slatkih popularnih pića s mjehurićima. Od onih koji su ih ispijali, većina se već tri puta cijepila, među prvima. Manji dio zna gdje im je ključ, samo ne znaju čemu služi.
Bila je to nečija mladost, sretni trenuci, ljubav uz more i zrikavce. Sad je meta grafomana, fotografa, skitnica...
Bio je dio hotelskog kompleksa koji se počeo graditi 1968. Korišten je i za otvaranje Mediteranskih igara. Tad su bili i mjehurići od šampanjca.
Sad je naš, al nitko ga neće. Tako izgleda. Pitali smo Zagreb, nadležno ministarstvo, ima li koji plan. Kad odgovor stigne, rado ćemo ga objaviti. Do tada pogledajte fotografije Ante Javorčića uz pjesmu "Zar je važno ko je kriv..."
