Saborska zastupnica Centra Marijana Puljak komentirala je najavljeni projekt Pantheon, mega podatkovni centar u Topuskom vrijedan 50 milijardi eura, koji je predstavljen kao "najveće ulaganje u povijesti Hrvatske". Poručila je kako kao IT inženjerka pozdravlja ambiciju da Hrvatska postane dio najbrže rastuće tehnološke infrastrukture današnjice, ali i upozorila da projekt takve veličine otvara niz ozbiljnih pitanja.
"Projekt Pantheon - navijam, ali postavljam pitanja", objavila je Puljak, dodajući da je riječ o temi koja je kao stručnjakinju iz IT sektora ne može ostaviti ravnodušnom.
"Podatkovni centri su strateška infrastruktura 21. stoljeća"
Puljak ističe da su podatkovni centri postali temelj digitalnog gospodarstva, umjetne inteligencije, usluga u oblaku i digitalne suverenosti.
"Razumijem zašto je cijeli sektor sada najvruća industrija na planetu. Podatkovni centri postali su strateška infrastruktura 21. stoljeća, bez njih nema usluga u oblaku, nema umjetne inteligencije, nema digitalne suverenosti", navela je. Podsjetila je da najveće svjetske tehnološke kompanije, Amazon, Google, Microsoft, Meta i Oracle, planiraju u ovoj godini uložiti između 660 i 690 milijardi dolara u takvu infrastrukturu. Upozorava i da Europa u toj utrci zaostaje, dok su postojeća čvorišta u Frankfurtu, Londonu i Amsterdamu već snažno popunjena.
Prema njezinim riječima, Hrvatska u toj priči ima određene prednosti. "Geografski položaj, NATO i EU članstvo, regionalna povezanost, to su stvarne prednosti. Slični projekti razvijaju se u Finskoj, Norveškoj i Poljskoj. Pitanje nije zašto Hrvatska, nego, zašto ne Hrvatska?", napisala je Puljak.
Unatoč podršci ideji, Puljak upozorava da se kod projekta takvih razmjera ne smije ostati na, kako kaže, "lijepoj vizualizaciji". Posebno problematizira energetsku dimenziju projekta. "Po najavljenoj veličini od 1 gigavata, Pantheon bi bio najveći projekt te vrste u cijeloj EU, i to za red veličine. To samo po sebi nije problem, ali jest razlog za vrlo ozbiljna pitanja jer 'vrag je u detaljima', a ovdje su detalji masivni", poručila je. Navodi da bi podatkovni centar trošio oko 40 posto današnje ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Planirana solarna elektrana od 500 megavata, tvrdi Puljak, zbog faktora iskoristivosti sunca mogla bi pokriti tek manji dio potreba sustava koji mora raditi neprekidno.
"Ostatak mora doći iz mreže koja zahtijeva višegodišnji razvoj i stotine kilometara novih dalekovoda", istaknula je.
Puljak pritom podsjeća da domaći projekti obnovljivih izvora energije godinama čekaju priključak na mrežu, pa postavlja pitanje kako bi projekt ove veličine mogao preskočiti sve potrebne korake u samo nekoliko godina.
Pitanja o rokovima i iskustvu investitora
Drugi veliki problem, prema Puljak, odnosi se na vremenski plan i iskustvo uključenih investitora. Najavljeni početak gradnje 2027. i puna operativnost početkom 2029. za nju su rokovi koji, kako navodi, ne prolaze jednostavnu inženjersku provjeru. Kao usporedbu navodi američki projekt u Teksasu, gdje je za prvu fazu od 200 megavata, uz postojeću infrastrukturu i manje birokratskih prepreka, bilo potrebno 13 mjeseci.
Puljak se osvrnula i na američke partnere u projektu.
"Istražujući malo američke partnere, vidim Pantheon AI kao agilni startup iz San Francisca s desetak zaposlenika, fokusiran na AI softver. Između programskog koda i milijardi tona betona i bakra potrebnih za 'hyperscale' infrastrukturu stoji ogromna provalija operativnog rizika", napisala je. Pita se imaju li vodeći investitori iskustvo u upravljanju energetskom i građevinskom infrastrukturom takve veličine te je li financiranje od 50 milijardi eura zatvoreno ili je još uvijek na razini pisama namjere.
Puljak spominje i domaćeg partnera Jaku Andabaka
U objavi se osvrnula i na domaćeg partnera Jaku Andabaka, kojega naziva dokazanim imenom u turizmu, ali podsjeća i na ranije projekte koji su dugo ostajali u fazi najava.
Spomenula je zdravstveno-turistički kompleks Stubaki, najavljen 2008. godine, koji nikada nije realiziran, kao i hotel na splitskom Trsteniku koji godinama čeka realizaciju između vizualizacija i dozvola. "Kada se spoje partneri bez javno dostupnog iskustva u gradnji ovakve infrastrukture i domaći partner s takvom poviješću, oprez je jedini logičan inženjerski zaključak", poručila je Puljak.
Jedno od ključnih pitanja, smatra Puljak, odnosi se na buduće korisnike centra. U industriji podatkovnih centara, naglašava, presudno je postoji li takozvani anchor tenant, odnosno glavni zakupac. "Postoje li potpisani predugovori s velikim tehnološkim kompanijama koje bi stvarno koristile ovaj centar? Bez njih, projekt od 50 milijardi eura riskira postati najskuplja prazna hala na svijetu", upozorila je.
Brza traka ili hrvatska birokracija?
Puljak se osvrnula i na hrvatsku poduzetničku klimu, za koju kaže da često usporava upravo one projekte koji su zemlji najpotrebniji. "Dozvole, priključci na mrežu, prostorno planiranje, to su prepreke koje u Hrvatskoj znaju usporiti projekte desetljećima", napisala je. Postavlja pitanje hoće li Pantheon dobiti poseban tretman ili će zapeti u istom sustavu kao i brojni drugi investicijski projekti. Ako dobije "brzu traku", dodaje, tada se otvara pitanje jednakog tretmana svih ostalih investitora koji godinama čekaju na red.
"Hrvatska može biti regionalno središte digitalne infrastrukture"
Puljak zaključuje da bi voljela da projekt uspije, ali smatra da tako velika najava mora biti popraćena transparentnošću i realnim brojkama. "Nitko ne bi bio sretniji od mene da za pet godina stojim kraj operativnog podatkovnog centra u Topuskom", poručila je. Dodala je kako Hrvatska može postati regionalno središte digitalne infrastrukture, ali samo ako se projekti ovakve veličine temelje na provjerljivim odgovorima.
"Bez transparentnosti i realnih brojki, ostajemo u sferi PR-a, a tehnologija ne trpi PR, ona trpi samo egzaktnu matematiku", zaključila je Marijana Puljak.
