Dana 7. svibnja u Nizozemskoj je iznenada preminuo bivši nogometaš Hajduka Miroslav Vardić. Njegove su kvalitete uočili Hajdukovi stručnjaci, pa je na preporuku trenera Dušana Nenkovića došao u Split zajedno s Draganom Holcerom. Miroslav Vardić rođen je u Kraljevu 4. prosinca 1944. godine. Bio je napadač i vezni igrač, jugoslavenski nogometni reprezentativac.
Nogometnu karijeru započeo je u Slogi iz Kraljeva, potom je bio nogometaš Dinama iz Vranja, a od 1962. godine Željezničara iz Niša. Na prvoligašku scenu Vardić je stupio 1964. godine kada je postao nogometaš Radničkog iz Niša čiji dres nosi do 1967., kada prelazi u Hajduk.
Kako je naglašavao, ta 1967. godina kada je došao u Split, bila je prekretnica u njegovu sportskom životu. Obukao je dres splitskog Hajduka, po vlastitom priznanju njegovog najdražeg kluba. Konačno je zaigrao u velikom klubu, osjetio kako je značajno kada igrača ponese publika, koliki mu je to stimulans u igri. O navijačima Hajduka znao je Vardić reći da nema boljih nigdje na svijetu.
Hajdukov dres nosio je do 1971. godine. Za Hajduk je odigrao 203 utakmice i postigao 74 pogotka. Član je Hajdukove slavne šampionske momčadi koja je u sezoni 1970/71. konačno nakon šesnaest godina Splitu donijela titulu prvaka Jugoslavije. Igrao je na desnom krilu, a po potrebi i desnog veznog. Nastupio je dva puta za reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Brazila u Beogradu 25. lipnja 1968. godine (0:2), a drugi i posljednji put je nastupio također u Beogradu 27. listopada 1968., ovoga puta u kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko prvenstvo protiv reprezentacije Španjolske (0:0).
Nakon odlaska iz Hajduka, Miroslav Vardić je bio od 1971. do 1973. godine član drugoligaša Borova. Potom nogometni put Vardića vodi u Nizozemsku gdje od 1973. do 1975. godine nastupa za NAC iz Brede. Igrao je i mali nogomet u SAD-u, a po završetku igračke karijere ostao je u Nizozemskoj.
Uvijek je isticao kako je tek od dolaska u Split i Hajduk počeo živjeti punim nogometnim životom. Još kao dijete pratio je Hajduk i tugovao zbog svakog poraza omiljenog mu kluba. Sjećao se Vardić iz dječačkih dana mnogih legendi u bijelom dresu. Najviše mu je u sjećanju ostao Bernard Bajdo Vukas, kojega je iznimno cijenio. Svojim najsretnijim trenutkom u nogometnoj karijeri smatrao je upravo trenutak kada su mu 1966. godine trener Dušan Nenković i čelništvo Hajduka ponudili da dođe u Split. U Splitu je dočekan raširenih ruku, kako je govorio, tako veličanstveno da mu je čak, kao skromnom čovjeku, ponekad bilo malo i neugodno. Dočekali su ga, govorio je Vardić, kao da je Vukas, a Vukas je samo jedan. Sa suigračima je bio u prijateljskim odnosima, a u bijelom dresu najradije je igrao na mjestu povučene spojke. Volio je i poziciju ofenzivnog pomagača.
Pružio je Vardić mnogo odličnih utakmica u Hajdukovu dresu, a u šampionskoj sezoni 1970./71., bio je, kao i cijela momčad, odličan. Suvereno je vladao svojom desnom stranom napada. Posebno je pamtio proslavu osvojene titule. Da nije došao u Hajduk, nikada ne bi osjetio što Hajduk znači za Split i Dalmaciju. Rado se sjećao i jedne od svojih prvih utakmica za Hajduk protiv Dinama u Splitu 3. rujna 1967. godine kada je Hajduk pobijedio s 2:0. Tu utakmicu ovaj skromni čovjek, spominjao je kao jednu od svojih najboljih igara u Hajduku.
Za Miroslava Vardića može se reći da je bio svestran igrač. Jedna od odlika mu je bila sposobnost kontroliranja lopte. Kada je bila pri njegovim nogama, protivnički bi se igrač morao dobrano namučiti da mu je oduzme. Bio je brz igrač, uporan, okretan, neustrašiv, dobar pucač. Bilo ga je gotovo nemoguće zaustaviti. U paru s Petrom Nadovezom, predstavljao je u to vrijeme strah i trepet za sve obrane u zemlji. Bio je to, prema riječima trenera šampionskog Hajduka iz 1971. godine, pokojnog Slavka Luštice, strašan tandem, uigran i efikasan.
U bijelom dresu Hajduka pokazao je odlične realizatorske sposobnosti. Uvijek se borio srčano, predstavljajući pravu opasnost za protivničku obranu. Vrlo rano je po dolasku u Split zadobio povjerenje strogih Hajdukovih navijača. Pokazao je vrhunske nogometne kvalitete i nesumnjivo je svoj obol Hajdukovim uspjesima dao manirom izuzetnog profesionalca. Ostat će trajno u Hajdukovoj povijesti i sjećanju navijača kao desno krilo velikog Hajduka, kluba koji je 1971. godine započeo svoje najslavnije i najtrofejnije desetljeće u povijesti. Dio te slavne Hajdukove povijesti iz sedmog desetljeća prošlog stoljeća je svakako i Miroslav Vardić.
Datum i mjesto pogreba Miroslava Vardića biti će naknadno objavljeno.
