Punomasno mlijeko osnova je svih ovih mliječnih ukusa, ali ono se pretvara u različite oblike mlijeka i vrhnja na temelju načina na koji se komponente razdvajaju, bilo prirodno ili ljudskom namjerom.
Kreće se od vodenastog obranog mlijeka do bogate masnoće, što rezultira onim što znamo kao vrhnje. Mlijeko sadrži nivoe masnoće u rasponu od nula do 3,5 posto, dok vrhnje počinje s nekih 12 posto masnoće (kiselo vrhnje), a može imati i 60 posto masnoće. Važno je istaknuti da postoji i vrhnje za kavu, koje ima nekih 10 posto masti.
Stoga, možete pretpostaviti da svi ovi mliječni proizvodi čine veliku razliku u tome kako mlijeko i vrhnje utječu na svakodnevno kuhanje, prenosi N1.
Ono što je općenito poznato kao “obično mlijeko” najlakše je razlikovati. Punomasno mlijeko je s otprilike 3,5 posto masnoće, dok su druga, manje masna mlijeka obično između jedan i dva posto masnoće, a postoji i obrano mlijeko s uklonjenom masnoćom. Obično se koriste za toplu čokoladu, milkshake i tijesta.
Masnoća vrhnja za kuhanje ili drugih oblika mliječnih proizvoda varira između 12 i 16 posto za kiselo vrhnje te kao takvo služi za jela kojima je potreban gusti umak.
Potom slijedi takozvano lagano vrhnje koje sadrži 18 do 30 posto masnoće, a koristi se za kremaste espresso napitke, rjeđe umake koji se koriste za tjesteninu i slična jela.
Nakon toga slijede vrhnja za slatka jela, kojima je prosječna vrijednost masti između 30 i 35 posto, a postoje čak i “jače” verzije. Sve verzije se “dobro ponašaju” u receptima koji zahtijevaju guste, kremaste preljeve, zbog emulgiranja koje sprječava odvajanje mlijeka.
Međutim, veća masnoća u jakom vrhnju za šlag duže zadržava svoj oblik u desertima kao što su čokoladni ganache, voćni parfei i kolači od sira. Obje verzije sa šlagom uspijevaju u gustim Alfredo umacima i domaćim sladoledima.
