[Lj]ubav? Svima nam oči zasjaje kad pomislimo na nju. Sama ta riječ ima bezbroj značenja, a zlostavljanje i ubojstvo sigurno nije jedno od njih. Bože, kako je lijepo kad si zaljubljen. Letiš, svijet ti je na dlanu, pored tebe je osoba na koju se možeš osloniti, ili barem tako misliš. Ljubav ne vidi mane, vidi vrline. Sanjaš otvorenih očiju, a to i je ta posebnost ljubavi. Dva tijela, jedna duša. Voliš, vjeruješ, i sve je savršeno. Čak i ako vidiš poneku manu, odmahneš rukom. Pa, tko je bez mane? Ljubav će sve izlivelat.
Svi tako misle, a ni ja nisam bila izuzetak. Misliš da je ljubav dovoljna za sreću, a nije. To vam garantiram. Iznad svega je poštivanje. Kad leptirićima otpadnu krila, suočimo se sa stvarnošću. Prilagođavanje je nužno, razumijevanje isto tako. Ne, ne trebamo se mijenjati i biti ono što nismo, samo da bi stali u kalup nečijih očekivanja. Veza nije robija, barem ne bi trebala biti. Trebamo njegovati svoja prijateljstva, raditi, i biti neovisni.
Suživot, ne i zlostavljanje
Zlo ulazi u veze na mala vrata. U početku sa manjim izgledima, ljutnjom, posesivnošću, ljubomornom… Maske padaju s jedne, ali i sa druge strane. Ne branim nikoga, samo sam protiv nasilja bilo koje vrste. Bračni drug nije predmet. Pored sebe imamo osobu, nekoga koga smo sami odabrali. Dobrovoljno smo pristali na suživot, ali ne i na zlostavljanje. Na njega se ne pristaje, nikad. Trpimo samo ako moramo.
Ne znam što se to nalazi u čovjeku koji, umjesto poljupca, daje šamar, umjesto zagrljaja, šaku u glavu, umjesto da je štiti, nju treba štititi od njega. Užas! Ježim se bilo kakve vrste zlostavljanja. Napisala bih da se u čovjeku probudi zvijer, ali nijedna zvijer ne ubija iz niskih pobuda, ubija da bi preživjela. Gori smo od zvijeri. Ako je gotovo, pusti je. Ne odlazi nitko zato jer mu je dobro. Odlaze žene da bi spasili život, a i kad odu, i dalje im je ugrožen. Znate li Vi kako se žrtva osjeća? Malo njih zna. Da bi razumjeli, to treba i proživjeti. Pakao bez kraja, strah nastanjen u svakoj pori tijela, svugdje si, a nigdje. Sama sa svojom boli, sa ranama na tijelu i duši. Nikad, ali nikad, muškarac nije udario ženu. To rade kukavice i slabići. A koji naziv da upotrijebim za one koji ne žele pustit ženu. Ne želi živjeti sa njim, a neće ni bez njega.
"Svaka gruba riječ, svaki udarac, ubija ljubav"
Ucjene, proganjanje, maltretiranje, zlostavljanje… Ubijaju žrtvu postepeno, sve dok im njihova ruka ne presudi. A zavjetovali su se na ljubav! O čovječe, najgore si biće koje postoji. Zašto misliš da će te voljeti netko koga lažeš, varaš, udaraš? Svaka gruba riječ, svaki udarac, ubija i ljubav. I kad im ne preostane ništa osim ludila i snage, presude žrtvi. Uzme joj i ono posljednje što je imala, jadan i napaćen život. Zbog ljubavi se najviše zločina počinilo, nažalost. Treba mijenjati zakone, svijest ljudi, jer sve ono što jesmo, nosimo iz svoje obitelji.
Trinaest žena? Duša me boli. Trinaest ruža prekrila je crna zemlja. Prekrila je svu njihovu bol, patnju… utihnule su riječi, nestale su suze. Ljubav su platile najvećom cijenom: ŽIVOTOM.
STOP NASILJU!
