U Hrvatsku stiže Mounjaro. Preparat velike američke farmaceutske kompanije Eli Lilly jedan je od lijekova sada iznimno traženih praktično svagdje u svijetu jer osim dijabetesa može se koristiti i za liječenje pretilosti. Trenutačno je američkoj kompaniji koja proizvodi ovaj lijek podjednak problem uz praktično stalnu nestašicu sprečavanje krivotvorenih lijekova koji preplavljuju tržište, kopije kako Mounjara tako i Ozempica i Wegovyja danske tvrtke Novo Nordisk.
Koliko se tih lijekova danas u svijetu proda, teško je reći, te podatke imaju samo njihovi proizvođači, ali smo i ranije pisali na čemu se temelje. Riječ je o semaglutidu, koji u našem tijelu djeluje slično prirodnom hormonu zvanom glukagonu sličan peptid-1 koji inače efikasno snižava šećer u krvi, ali ima i neke druge učinke kao što je smanjivanje želje za hranom i usporavanje pražnjenja želuca. Naime, receptor za GLP-1, pa tako i za semaglutid, otkriven u mozgu – gdje se vidjelo da smanjuje želju za hranom – otkriven je i u želucu, gdje smanjuje brzinu njegova pražnjenja, a kad se hrana dulje zadržava u želucu, čovjek ima osjećaj sitosti. Došlo se do spoznaja da takvi lijekovi liječe i druga teška stanja, od Parkinsona pa do alkoholizma, gotovo kao da su čudotvorni, piše Večernji list.
– Mounjaro tvrtke Eli Lilly, kao i lijek Wegovy konkurentske tvrtke Novo Nordisk, koji je također razvijen za liječenje pretilosti, trebali bi na hrvatsko tržište stići do kraja ove godine, kako je najavljeno. Za razliku od dosadašnjih lijekova za pretilost, Mounjaro iz skupine GLP-1 agonista sadrži djelatnu tvar tirzepatid, koji je agonist kako GLP-1 tako i GIP receptora, što znači da djeluje na dva hormona ključna za regulaciju apetita. On se pokazao učinkovitiji u liječenju pretilosti (gubitak do 20% tjelesne mase naspram 5-10% kod dosadašnjih lijekova), ali i s izraženijim nuspojavama. Ono što je za pacijente možda najzanimljivije jest to da se Mounjaro i Wegovy primjenjuju na tjednoj, a ne na dnevnoj bazi kao što je to slučaj kod Saxende – rekao je dr. Andrija Karačić, osnivač prvog hrvatskog centra za crijevni mikrobiom.
Nedavno je za razvoj tih lijekova troje znanstvenika dobilo i vrijednu nagradu Lasker, koju se smatra i određenom naznakom mogućnosti dobivanja i Nobelove nagrade. Uz ovo je vezan kuriozitet koji bi mogao biti zanimljiv i našim čitateljima: osim Joela Habenera i Lotte Bjere Knudsen, dobitnica je Laskera i Svetlana Mojsov, ugledna profesorica s američkog Sveučilišta Rockefeller, kći predsjednika nekadašnje Jugoslavije Lazara Mojsova. Prof. Mojsov ugledna je znanstvenica iznimne karijere, biokemičarka koja je, vezano uz priču o “magičnim” lijekovima, upravljala postrojenjem za proizvodnju sintetičkih proteina u Općoj bolnici Massachusetts te je identificirala slijed aminokiselina koje čine biološki aktivan oblik GLP-1.
Na kraju će pokazati da ovaj aktivni oblik može stimulirati oslobađanje inzulina iz gušterače štakora, što je nužan korak na putu prema liječenju ljudi. Na Sveučilištu Rockefeller u New Yorku prof. Mojsov prošle je godine progovorila o nedostatku priznanja za njezin doprinos na tom području, odnosno izostanku vrjednijih nagrada za njezin rad u razvoju lijekova iz ove priče iako nagrada nije nedostajalo.
Sada, nakon borbe za priznanje njezina rada, kaže da su joj draga takva priznanja jer je u razvoju lijekova bila od početka. A prilike za razvoj GLP-1 lijekova vidi i dalje.
– Dvije su stvari. Prvo, da stvarno razumijemo kako GLP-1 djeluje u mozgu, kako regulira ne samo pretilost nego i sve te druge bolesti. Neki misle da možda može regulirati upalu, ali kako? Mislim da je to dobro područje za istraživanje. Drugo je da možemo smisliti kako razviti bolje načine da bi GLP-1 lijekovi bili učinkovitiji, tako što će biti puno jeftiniji. Mislim da je jedan od razloga nestašice to što ih je teško napraviti. Mislim da mnoge tvrtke rade na tome. Liraglutida već nedostaje, Ozempica će nestajati, a to će kemičarima dati slobodu da istražuju alternative – rekla je prof. Mojsov nedavno za Science.
