Dok svakodnevno prolazimo našim cestama zamišljeni i opterećeni užurbanošću i neizvjesnom budućnošću, rijetko obraćamo pozornost na krajobraz koji nas okružuje. A on svjedoči o kontinuitetu života na ovim prostorima već tisućljećima. Gdje god da se zagrebe po površini Salonitanskog agera, izrone tragovi prošlosti – kulturna baština ispisana i oblikovana u kamenu vrjednijem od zlata.
Jedno od takvih mjesta je i lokalitet Glavičine u Mravincima, tik uz cestu, gdje se nalazi starohrvatsko groblje vezano uz nekadašnju srednjovjekovnu utvrdu Kuk. Ostaci utvrde i danas su vidljivi na zapadnim osunčanim padinama Mosora.
Nalaz iz 1937. prerastao u veliko otkriće
Godine 1937. mještani Mravinaca slučajno su pronašli jedan grob. Nalaz je odmah prijavljen Arheološkom muzeju u Splitu, a već iduće dvije godine društvo Bihać pod vodstvom dr. Ljube Karamana istražilo je cijeli lokalitet. Otkriveno je čak 130 grobova, zbog čega se ovo nalazište vodi kao jedno od najvećih starohrvatskih groblja.
Groblje je datirano u rani srednji vijek, u 9. ili 10. stoljeće. U istraženim grobovima pronađeno je više od stotinu predmeta – naušnica, prstenja, ukrasnih bakrenih pločica, nožića, pršljena vretena i drugih tragova svakodnevnog života tog vremena.
Baština koja obvezuje
Svaki nadgrobni spomenik dokaz je nečijeg života u određenom vremenu, ali i podsjetnik na prolaznost. Na nama ostaje odgovornost da baštinu čuvamo i prenosimo generacijama koje dolaze, jer upravo ona oblikuje naš identitet.
„Kamen mora ostati ispred betona i asfalta“, poruka je koja odzvanja iz Glavičina, podsjećajući da bez prošlosti nema ni budućnosti.
Za kraj, vrijedi se prisjetiti stihova Vladimira Nazora iz pjesme Hrvatski kraljevi:
Ja ipak znam što bje i kako bje.
Ne razasute na sve četir strane
Već u mom tijelu leže ukopane
Otaca mojih put i kosti sve!
Propao nije ni duh im ni lik:
Pognojili su tlo iz koga nikoh,
Njivu što gradim, putove što svikoh:
Njih mrtvih ja sam živi spomenik!
U nastavku donosimo sažetak iz članka dr. Ljube Karaman "Iskopine društva 'Bihaća' u Mravincima i starohrvatska groblja".
Starohrvatsko groblje u Kučinama – skriveno blago iz 9. i 10. stoljeća
Jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji
Na području Kučina, u predjelu Kuk, smješteno je jedno od najvrjednijih arheoloških nalazišta Dalmacije. Riječ je o starohrvatskom groblju iz 9. i 10. stoljeća, koje pruža jedinstven uvid u rane stoljeće života Hrvata nakon doseljenja i prihvaćanja kršćanstva. Ovo nalazište ne otkriva samo pogrebne običaje, nego i društvene, kulturne te vjerske aspekte života naših predaka.
Otkrivanje groblja i početak istraživanja
Prvi tragovi groblja otkriveni su sasvim slučajno – pri zemljanim radovima lokalnih seljaka. Ubrzo je uslijedilo sustavno istraživanje koje je pokazalo da se ispod površine krije velika nekropola. U njoj je dokumentirano više od stotinu grobova, pažljivo orijentiranih u smjeru zapad–istok, što odgovara tadašnjem običaju pokapanja prema izlazećem suncu.
Istraživanja su vodili arheolozi i stručnjaci splitskog društva “Bihać”, a kasnije i Arheološkog muzeja u Splitu. Nalazi su odmah prepoznati kao iznimno važni za proučavanje ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Grobovi, pokojnici i pogrebni običaji
Grobovi u Kučinama građeni su jednostavno – od kamenih klinova i ploča, bez vezivnog materijala. Većinom su bili plitko ukopani, u prosjeku na dubini od 50 cm. Pokojnici su polagani bez drvenih lijesova, odjeveni i s ponekim osobnim predmetima. Ruke su najčešće bile položene niz tijelo, što je karakteristično za rane hrvatske ukopne običaje.
Posebno zanimljivo jest da je u nekim slučajevima u jednom grobu pronađeno dvoje pokojnika, najčešće odrasla osoba i dijete, što upućuje na obiteljske veze ili naknadne ukopne prakse. Zabilježena je i velika smrtnost djece, što odražava teške životne i higijenske uvjete tog doba.
Vrijedni arheološki nalazi
Unutar grobova pronađeno je više od stotinu predmeta. Među njima se posebno ističu:
- 68 naušnica izrađenih od srebra, bakra i rjeđe zlata, često u obliku karakterističnih slavenskih sljepočničarki
- 26 prstena različitih veličina i izrade
- bakrene pločice koje su resile pojaseve
- željezni nožići, utezi preslice te drugi predmeti svakodnevne uporabe
- u grobu dječaka pronađena je i ljuska kokošjeg jajeta, simbol života i uskrsnuća
Nalazi nakita ukazuju na vještinu tadašnjih zlatara, ali i na društveni status pojedinaca. Posebno vrijedni predmeti, poput srebrnih naušnica ukrašenih filigranom, svjedoče o kulturnim vezama i utjecajima koji su dolazili iz susjednih područja.
Groblje bez crkve – tragovi starijih običaja
Za razliku od mnogih drugih starohrvatskih grobalja koja su podizana uz crkve, u Kučinama nije pronađen trag sakralne građevine. To upućuje na činjenicu da je riječ o tzv. “groblju na redove”, obliku ukopa koji potječe još iz predkršćanskog vremena, kada su Slaveni svoje mrtve sahranjivali u nizovima, neovisno o crkvenim građevinama.
Ova praksa, iako kasnije napuštena, u Kučinama svjedoči o prijelaznom razdoblju – vremenu kada se kršćanstvo učvršćivalo, ali su se u pogrebnim običajima još uvijek osjećali tragovi starijih vjerovanja.
Povijesna važnost i nasljeđe
Groblje u Kučinama jedno je od najznačajnijih svjedočanstava o životu Hrvata u ranom srednjem vijeku. Njegovi nalazi uspoređuju se s onima u Solinu, Kninu i drugim ključnim arheološkim lokalitetima.
Nakon završetka istraživanja, grobovi su ponovno zatrpani kako bi se sačuvali od propadanja, no svi pronađeni predmeti pohranjeni su i obrađeni u stručnim institucijama. Time je osigurano da ovo vrijedno nasljeđe ostane dostupno znanstvenicima i javnosti.
Kučine – čuvari tihe povijesti
Iako danas skriveno ispod zemlje, starohrvatsko groblje u Kučinama svjedoči o bogatoj prošlosti ovoga kraja. Ono je više od arheološkog lokaliteta – to je mjesto koje povezuje današnje stanovnike Dalmacije s njihovim dalekim precima, čuvajući uspomenu na prva stoljeća hrvatske povijesti na Jadranu.
Za Kučine i cijelu splitsku okolicu ovo nalazište predstavlja kulturno blago koje zaslužuje stalnu zaštitu, ali i veću vidljivost u javnosti.
