Ljeto je. Neki kažu da smo u sezoni kiselih krastavaca (vrijeme kad se ništa ne događa). Ja mislim da ipak nije, pitanje je, je li što vrijedno spomena?

Vlada se umila s četiri nova ministra, predsjednička kampanja se lagano kuha, celebrityji se bućkaju, u Srbu dernek ka i lani. Odlučio sam se na sjećanje koje boli, ali s druge strane budi ponos na sreću da smo ga imali. Tko može reći da je mrtav onaj čovjek čije nas riječi još ušutkavaju i čija osjećanja ostavljaju traga u nama? Oliver, Oliver Dragojević.

Stoga ću s vama podijeliti moj nekrolog koji sam lani napisao za Olivera.

Oliver u par riči i četiri koraka

Iz kuta novinarstva, više nije vijest da nas je napustio Oliver Dragojević. U prvom trenutku, bila je to bolna i tužna spoznaja kakva samo može biti o nečijem ovozemaljskom odlasku.

Spontano, masovno, jednostavno pučki, s puno duše i iskreno, cijeli Split, Dalmacija i Hrvatska s pismom tuguju.

Upravo na način kako je reagirao narod na vijest o smrti Olivera, takav je bio i on sam – naša jedinstvena i neponovljiva legenda za sva vremena. Pamtit ćemo ga spontanog u komunikaciji, magnetičnog u privlačenju najširih masa, jednostavnog u izričaju i svakodnevnoj komunikaciji te duboko iskrenog.

Korak prvi:
Na početku Domovinskog rata, Zrinko Tutić okuplja najširu estradnu scenu u Hrvatskoj, u Band aid, s pjesmom Moja domovina. Legendarna skladba počinje s Oliverovim pjevanjem: “Svakog dana mislim na tebe“… i nikad nije prestao misliti na Nju.

Korak drugi:
U opkoljeni Dubrovnik, napokon uspijeva uploviti brod “Slavija” iz Konvoja Libertas. Na brodu se nalazio i naš Oliver. Brod se veže uz obalu u Gružu, spuštaju se skale, a on s plinskom bocom na leđima, i španjuletom u ruci silazi niz skale. Dolazi među ljude, spušta bocu plina i pita: “Ljudi kako ste?“
Gdje ćeš veće jednostavnosti, ljudskosti i prisnosti?

Korak treći:
Hvidra Split, već tradicionalno organizira komemoracijsko sjećanje na svog pripadnika i predsjednika pok. Andriju Bartulića Tonija. Tijekom komemoracije uz cijeli niz događanja, organizira se i humanitarna akcija. Kada smo se god obratili Oliveru sa zamolbom da bude sudionikom humanitarnog koncerta, dogovor je u tren postignut: “Tu sam, dolazim”!
Eto to je i takav bio Oliver – uvijek iskren, jednostavan i svim srcem i dušom predan svojoj Domovini.

Korak četvrti:
„To sam već rekao i smatram završenom pričom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje. Jednostavno, tamo mi se ne ide. A i sam bih sebe time jako iznevjerio.“

Tugujuća obitelji, rodbino i prijatelji, imali ste najjednostavnijeg, najiskrenijeg supruga, oca, djeda i prijatelja. Neponovljiva je njegova veličina u sposobnosti i talentu da ljudima govori kroz glazbu jezikom i notama koje svi razume. Umrežio je toliko ljudi diljem svijeta, poglavito naših Hrvata sa svih kontinenata i kroz svoju pjesmu, bez obzira gdje se nalazili, trajno ih time vezao za dom, domovinu i naše more.

Morski vuče, Čovječe, prijatelju, oplemenio si nas svojim postojanjem, ostavljajući trag u beskraju….

Vridilo je!

 

 



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime