Svoju nadasve tužnu priču za portal Dalmacija Danas iznio je Ivan Terzić, čovjek velikog srca, branitelj Domovinskog rata i veliki borac.
Ivan je preko noći ostao bez svega i nakon nesretnog spleta okolnosti završio je na ulici i dane provodi u napuštenoj trošnoj zgradi na splitskom Žnjanu.
Radio je 30 godina. Ostao je bez svega
"Radio sam 30 godina, bio sam varilac u Škveru i onda sam dobio otkaz. U međuvremenu sam dvije i pol godine bio u Hrvatskoj vojsci kao branitelj. Budući da mi je žena Čehinja, neko vrijeme sam živio i u Češkoj, zapravo tu sam bio četiri godine", prepričava nam svoj život tihim i poniznim glasom.
Terzića je život ipak vratio na rodnu grudu, u Hrvatsku i Split. Međutim, nije pronašao sreću u Hrvatskoj za koje se, kako kaže borio i na kraju ostao invalid. Iznevjerio ga je sustav.
"Nažalost ovdje više nemamo ništa. Svaki dan skupljamo boce i od toga živimo, žena i 15-godišnja kćerka žive u malom nenamještenom stanu u Splitu i plaćaju stanarinu. Sve što zaradimo od boca potrošimo na troškove koje imamo", žali nam se Ivan.
Dane provodi na Žnjanu
Ipak, nada postoji. Njegovi kolege branitelji pokrenuli su priču i javnost su digli na noge. Žele pomoći Ivanu koji je ostao bez svega.
"Moji kolege branitelji su nedavno pokrenuli postupak da mi se na neki način pomogne, jer nemam nikakvih primanja, niti braniteljsku mirovinu, niti stan. Samo skupljam boce, a pojedinci mi financijski pomažu, neki mi donose hranu i odjeću. Svima im hvala", kazuje za Dalmacija Danas.
Žalosti ga što svome malodobnom djetetu ne može priuštiti normalan život.
"Moja kćerka ima 15 godina, ide u Pomorsku školu i želja mi je da joj omogućim normalan život. Taj život mi danas nemamo", tužan je Terzić koji dane provodi na Žnjanu u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka.
"Prije 20-ak dana dobio sam mogućnost noćenja, a to mi je omogućila splitska Udruga MoSt. U udruzi prespavam, a ostatak dana provodim na Žnjanu", veli.
Ipak, nada postoji, mnogi žele pomoći
Sretan je što su za njegovu tužnu priču već mnogi čuli. Vjeruje da i za njega postoji "svjetlo na kraju tunela".
"U posljednje vrijeme najviše mi pomažu građani i branitelji, donose mi hranu i odjeću, bez njih ne bih mogao preživjeti. Počeli su dolaziti i novinari. Jučer mi se javio jedan branitelj pukovnik. Hvala im svima, bez njih više ne bih mogao živjeti. Ja sam invalid, imam brojne zdravstvene probleme, a ovakvim načinom života teško ću preživjeti. Želim samo da mi se pomogne na neki način", priča teškim i tužnim glasom nesretni Splićanin.
"Želim normalan život, pomozite mi..."
Vjeruje da će uspjeti te da će uskoro živjeti normalnim životom. Svi koji mu žele pomoći to mogu učiniti odmah danas.
"Svi ljudi mogu mi pomoći, mogu mi se i javiti. Svaki dan sam u trošnoj i napuštenoj zgradi na Žnjanu od 9 do 19 sati. Prihvatilište na Žnjanu sam potpuno slučajno našao. Hrane imam dovoljno, želim samo da se ova priča pokrene te da živim život vrijedan čovjeka", rekao nam je te zaključio:
"Cilj mi je samo da svome djetetu omogućim normalan i dostojanstven život", zaključio je Ivan Terzić.
https://www.facebook.com/buco.brkic.9/posts/3921676974562558?__cft__[0]=AZUSrcoVg1VTaY6prm37gUUZvnn2xsr9bATZBk3TbF5ook6HZ7HibHsaGJSOvTx9Cpcx62akdpvmgExYtvZIhgG7hfpsi-NR_Yh7N5MVs9_G1kP2Sv3fKXEefx6c_xdAE4W6FOFIALkcHDyBqtqto8gq&__tn__=%2CO%2CP-R
