Više od sto ljudi sudjelovalo je na mirnom prosvjedu kod osnovne škole u Tugarama i to tako da su prelazili pola sata preko pješačkog prijelaza, onemogućavajući tako sav promet.
Mještani Tugara već godinama upozoravaju na nužnost rekonstrukcije lokalne prometnice koje je već sada nedostatna za aktualni promet, a pravi problemi očekuju se puštanjem u rad novog mosta preko Cetine što će dio prometa s Jadranske magistrale preusmjeriti prema Naklicama, Tugarama, Srinjinama i Žrnovnici.
Prosvjed je počeo u 11:55, čime su organizatori, prvenstveno šest tugarskih mjesnih odbora, poslali poruku da je "5 do 12". Vozači su očito bilo dobro obaviješteni o prosvjedu, jer je u pola sata s obje strane čekalo desetak automobila. Nekoliko vozača je izašlo iz svojih vozila i pridružilo se prosvjednicima.
"Moje dijete ovdje ide u školu đačkim autobusom, bus ga ostavi ispred školske zgrade. No kilometar iznad čeka autobus, a to je dionica ceste bez uspornika i nogostupa. Auta voze tu i 100 km/h. Oni koji dolaze u školu pješke su u nepovoljnijoj situaciji. Jedno dijete je tu auto udarilo, baš na pješačkom na kojem se održava prosvjed.
Radije ne bih dijete pustila u školu nego da se vraćaju sami, promet je ovdje strašan. U vrijeme nastave se najčešće pretječe. Često auta niti ne stanu na pješačkom kada želim prijeći, kazala nam je zabrinuta majka jednog djeteta.
Frane Novaković, vijećnik tugarskog mjesnog odbora, kaže da su mještani jako revoltirani obećanjima da će ova cesta biti rekonstruirana prije puštanja mosta u promet.
"Ova cesta je već jako opterećena, osobito u ljetnim mjesecima, a brine nas ono što nas sada čeka nakon otvaranja novog mosta.
Ovo je prvi prosvjed, do sada smo vjerovali obećanjima i datumima, a vrijeme je pokazalo da su obećanja bila lažna.
Cijelo vrijeme pokušavamo razgovarati, bilo smo na sastanku kod župana Bobana, kod ravnatelja ŽUC-a Petra Škorića, tu smo dobili obećanja koja se nisu ostvarila. Nemamo datum otvaranja mosta, no priča se da će to biti uskoro.
Planiramo nastaviti subotnje prosvjede, a organizirat ćemo veliki prosvjed za vrijeme otvaranja mosta, no tonovi će tada biti nešto drugačiji", kaže Novaković.
Njegov sumještanin Matko Novaković predsjednik je MO Čažin Dolac.
"Od 2018. dobivamo samo lažna obećanja i nikako da krene projekt rekonstrukcije. Naprotiv, mi smo tek u fazi projektiranja. Nemamo ništa protiv Omiškog mosta i zaobilaznice, no cijeli taj promet preusmjerit će na jednu seosku ulicu, koja ima tisuće prolaza do domova ljudi, koja je na metar i pol od ulaza u kuće. Ne znamo kada će rekonstrukcija početi.
Srećom, pogibija nije bilo, no bilo je dosta izlijetanja s ceste, bilo je prometnih u kojima su udarena djeca na pješačkom. Među ostalim, tražimo tipkajući semafor, kada prelaze djeca da se može aktivirati crveno svjetlo. Šest mjeseci i za to čekamo projekt, a mislim da neki električar to može riješiti za sat vremena.
Djeca ovdje nemaju popodnevnu smjenu, no postoje ona koja idu u školu u Split, rasvjeta je na dijelovima loša i slaba. Konfiguracija ceste je takva da ponegdje imate se jedne strane provaliju, s druge stane brdo, često moraš bježat da izbjegneš stradavanje.
Pregovaramo godinama, dobili smo obećanje da će sve biti gotovo 2020. 2022. smo sjeli sa županom kada nam je obećano da će sve biti gotovo 2023. Ovo nije 5 do 12, nego 5 iza 12, vrijeme je davno isteklo. Jedno od njihovih obrazloženja je da se radi o složenoj dionici s 600 parcela. No oni još nisu krenuli su izvlaštenjima. Da se krenulo na vrijeme, sve bi bilo gotovo. Ovdje ispada da se gradi most, a tek onda pristupna cesta. Ako ste to već odlučilo, onda je minimum koji se očekuje da se napravila adekvatna cesta. Osjećamo se kao građani drugog ili trećeg reda. Ljudi su ogorčeni", iskreno će Novaković.
Ante Mekinić, predsjednik udruge Savez za Poljica, tvrdi da njegova udruga godinama piše i komentira prometne probleme cijele splitske urbane Aglomeracije.
"Što se tiče zahtjeva mještana Tugara za rekonstrukcijom, osobno smatram, a i udruga smatra, da je rekonstrukcija ceste minimum onoga što stanovnici mogu tražiti. Problem je isuviše velik da bi ga se pukom rekonstrukcijom ceste, koja nije ništa drugo nego asfaltom prekrivena cesta s početka 20. stoljeća koji je izgradio poljički neimar, Alfons Pavić, i takva cesta nije u stanju prihvatiti preusmjereni promet s Jadranske magistrale kako bi se pokušali ublažiti zastoji na magistrali. Jedino pravo rješenje je napokon, nakon 70 godina obećavanja, izgraditi brzu ceste od Stobreča do Omiša.
Sve druga rješenja samo su kupovanje vremena da se to glavno rješenje odgodi što se duže more, a sredstva predviđena za izgradnju brze ceste od Stobreča do Omiša preusmjeravaju se na druge projekte diljem Hrvatske. Nemam ništa protiv da se diljem Hrvatske gradi što god, ali ne naš račun i ne pod cijenu ugrožavanja zdravlja i života ljudi na ovom području koji ni krivi ni dužni moraju ispaštati.
Obrazloženje da se nema novaca nije nikakvo opravdanje. Ako nema novca za izgraditi zaobilaznice lokalnih naselja Tugara, Srinjina i Žrnovnice, onda neka se odgodi preusmjeravanje prometa s magistrale na tako neuvjetnu cestu. Istovremeno neka se povuku sredstava s nekih drugih projekata kako bi se riješio ovaj problem koji nam kuca na vrata i kojim se nastoji kupiti vrijeme za nečiniti ono što se mora učiniti, a to je izgradnja brze ceste Stobreč - Omiš, osobito dionice TTTS - Grljevac jer na tom dijelu ceste je najveći promet u Hrvatskoj", tvrdi Mekinić napominjući da je upravo spomenuta dionica osnovni kamen smutnje svima koji svakodnevno dobar dio života provode u zastojima na magistrali.
