Tuga u Luščanima: “Sedam dana spavali smo u prikolici za svinje”

Mićo i i Jelena Miljević gledali su kako im priroda ruši kuću. Nisu imali kamo, osim u traktorsku prikolicu. Pokrili su je ceradom i tu spavali sedam dana


Blatnjavi put za Luščane vodi izravno u “bespuća petrinjske stvarnosti”.


Do tog naselja na petrinjskom području stigli smo tek iz drugog pokušaja. Navigacija tu ne pomaže. Tek kad su nam mještani pojasnili da postoji i okolni put, koji je makar djelomice asfaltiran, stigli smo u naselje u kojem su ostali samo rijetki.

Ustvari, oni koji nemaju kamo. Prolazeći blatnjavom i skliskom cestom uz koju su drveća okićena injem, dolazimo do prvih kuća, piše portal 24 sata.

Iz jednoga kontejnera dopire svjetlo.

‘Uđite u kontejner’

Pred nas izlazi žena dobro zabundana, jer je temperatura četiri stupnja ispod ništice.

Nakon pozdrava nepoznata nas žena pita jesmo li mi volonteri koji im nosimo, kao i ostalima u tom naselju, jedini topli obrok koji će taj dan pojesti. Iako nismo donijeli okrepljujuću večeru, ljubazno nas poziva.

– Hajde, uđite u kontejner…

– Dobili smo kontejner privatnim kanalima. Od tada spavamo u njemu i grijemo se uz električnu grijalicu. Tlo i dalje podrhtava, ali se u kontejneru osjećamo sigurni – kaže Jelena (54).

Sjeda na jedan krevet, a na drugom se nalazi njezin šest godina stariji suprug Mićo. Oboje su teško bolesni. Jelena ima problem sa srcem, a Mićo je preživio dva moždana udara i svaki dan piju hrpu lijekova koje imaju od prije.

Priča kao i ostalih ljudi s tog područja. Strašno podrhtavanje tla i pucanje zidova na kući, čije vlasništvo Mićo dijeli s bratom, doslovce ih je katapultiralo na otvoreno.

U šoku su gledali kako priroda ruši njihov dom. Nisu imali kamo. Jedino… U dvorištu je bila traktorska prikolica za prijevoz svinja.

– Nekako u strahu ušli smo u kuću te izvukli madrac i deke pa ih smjestili u prikolicu. Stisnuli smo se jedno uz drugo i pokrili dekama, a odozgo tijekom noći navukli najlon – pojašnjava mirnim glasom Mićo, prenosi 24 sata.

Tijekom dana bi otišli do rođaka i sjedili u društvu daljnje rodbine, 15-godišnjeg Novice i njegova oca Zorana, na sijenu uz staju. A predvečer opet natrag u prikolicu.

I tako sve dok nije stigao kontejner. Uglavnom su ih obilazili volonteri. Uz kontejner su im napravili nadstrešnicu, gdje drže robu.

Nekad su držali i krave, a sad imaju samo svinje i malo zemlje te žive od poljoprivrede i 960 kuna socijalne pomoći za njih dvoje.

Ruku gurneš kroz pukotine

Znali su, kaže Mićo, svinje prodavati na sajmu u Petrinji, kamo su ih vozili traktorom za koji je ostala prikvačena prikolica i ta cerada kojom su je pokrivali.

I ta prikolica u svem ovome jadu sedam dana im je služila kao “spavaća soba”.

Uz pratnju i lavež desetak pasa krećemo za Novicom. Baterija osvjetljava. Nekih 150 metara dalje dolazimo u dvorište u kojem nas dočekuje njegov 46-godišnji otac Zoran. Poziva nas u kontejner jer je vani već dobro steglo. U staji im je osam krava, 30-ak svinja i isto toliko ovaca. Hrane za stoku imaju dovoljno još neko vrijeme.

Zoran nam je rekao da ih je drugi, razorni potres, nasreću, zatekao ispred kuće na dvorištu. Objekt je u očajnom stanju.

Više pročitajte u reportaži portala 24 sata.

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
3
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime