Blatnjavi put za Luščane vodi izravno u “bespuća petrinjske stvarnosti”.
Do tog naselja na petrinjskom području stigli smo tek iz drugog pokušaja. Navigacija tu ne pomaže. Tek kad su nam mještani pojasnili da postoji i okolni put, koji je makar djelomice asfaltiran, stigli smo u naselje u kojem su ostali samo rijetki.
Ustvari, oni koji nemaju kamo. Prolazeći blatnjavom i skliskom cestom uz koju su drveća okićena injem, dolazimo do prvih kuća, piše portal 24 sata.
Iz jednoga kontejnera dopire svjetlo.
'Uđite u kontejner'
Pred nas izlazi žena dobro zabundana, jer je temperatura četiri stupnja ispod ništice.
Nakon pozdrava nepoznata nas žena pita jesmo li mi volonteri koji im nosimo, kao i ostalima u tom naselju, jedini topli obrok koji će taj dan pojesti. Iako nismo donijeli okrepljujuću večeru, ljubazno nas poziva.
- Hajde, uđite u kontejner...
- Dobili smo kontejner privatnim kanalima. Od tada spavamo u njemu i grijemo se uz električnu grijalicu. Tlo i dalje podrhtava, ali se u kontejneru osjećamo sigurni - kaže Jelena (54).
Sjeda na jedan krevet, a na drugom se nalazi njezin šest godina stariji suprug Mićo. Oboje su teško bolesni. Jelena ima problem sa srcem, a Mićo je preživio dva moždana udara i svaki dan piju hrpu lijekova koje imaju od prije.
Priča kao i ostalih ljudi s tog područja. Strašno podrhtavanje tla i pucanje zidova na kući, čije vlasništvo Mićo dijeli s bratom, doslovce ih je katapultiralo na otvoreno.
U šoku su gledali kako priroda ruši njihov dom. Nisu imali kamo. Jedino... U dvorištu je bila traktorska prikolica za prijevoz svinja.
- Nekako u strahu ušli smo u kuću te izvukli madrac i deke pa ih smjestili u prikolicu. Stisnuli smo se jedno uz drugo i pokrili dekama, a odozgo tijekom noći navukli najlon - pojašnjava mirnim glasom Mićo, prenosi 24 sata.
Tijekom dana bi otišli do rođaka i sjedili u društvu daljnje rodbine, 15-godišnjeg Novice i njegova oca Zorana, na sijenu uz staju. A predvečer opet natrag u prikolicu.
I tako sve dok nije stigao kontejner. Uglavnom su ih obilazili volonteri. Uz kontejner su im napravili nadstrešnicu, gdje drže robu.
Nekad su držali i krave, a sad imaju samo svinje i malo zemlje te žive od poljoprivrede i 960 kuna socijalne pomoći za njih dvoje.
Ruku gurneš kroz pukotine
Znali su, kaže Mićo, svinje prodavati na sajmu u Petrinji, kamo su ih vozili traktorom za koji je ostala prikvačena prikolica i ta cerada kojom su je pokrivali.
I ta prikolica u svem ovome jadu sedam dana im je služila kao “spavaća soba”.
Uz pratnju i lavež desetak pasa krećemo za Novicom. Baterija osvjetljava. Nekih 150 metara dalje dolazimo u dvorište u kojem nas dočekuje njegov 46-godišnji otac Zoran. Poziva nas u kontejner jer je vani već dobro steglo. U staji im je osam krava, 30-ak svinja i isto toliko ovaca. Hrane za stoku imaju dovoljno još neko vrijeme.
Zoran nam je rekao da ih je drugi, razorni potres, nasreću, zatekao ispred kuće na dvorištu. Objekt je u očajnom stanju.
Više pročitajte u reportaži portala 24 sata.
