U splitskoj bolnici, 25. ožujka u 89. godini života preminuo je dr.sc. Ivan Jurić, hrvatski povjesničar, prosvjetni djelatnik, dragovoljac Domovinskog rata, brižan otac i domoljub iz Metkovića.
Sa suprugom Nedom posljednjih godina živio je u staračkom domu u Ljubuškom, piše Metković News.
Imali su sinove pokojnog Slađana, Trpimira i kćer Zrinku.
Prvi put sam kao dječak oko Malog Prologa (1961. ili 1962.godina) vidio Ivana i Nedu. Na ”vespi” su vjerojatno putovali u Nedin obližnji zavičaj u Hercegovini.
Bili su učitelji. Uspješni! Ni slutio nisam da ćemo u kasnijem razdoblju postati ne samo kolege, nego i prijatelji.
Jurić je započeo školovanje u Momićima, a nastavio u nižoj realnoj gimnaziji u Metkoviću. Učiteljsku školu završio je u Kninu 1952. godine, a prvo učiteljsko mjesto imao je u selu Vidu. Godine 1957. postaje direktor Osmogodišnje škole u Kuli Norinskoj, gdje je radio do 1963.
Radeći, nastavio je i vlastito obrazovanje pa je na PA u Splitu 1962. diplomirao povijest i zemljopis, a zatim predavao u srednjim školama u Metkoviću.
Međutim, nije ostao na diplomi nastavnika. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je povijest i pedagogiju, zatim je nastavio poslijediplomski studij i magistrirao 1982. godine. Radeći u Srednjoj školi (nekada Škola učenika u privredi), a željan novih znanstvenih spoznaja i ne štedeći životnu energiju, na Zadarskom je Fakultetu 2004. obranio doktorski rad ”Donjoneretvanski kraj između dva svjetska rata (1918.-1941.)”.
I prije stjecanja doktorata iz humanističkih znanosti, Jurić je istraživao povijest Neretve, pisao i objavljivao knjige o zavičaju s različitom tematikom.
Svjetlo dana ugledalo je 35 njegovih knjiga. Prošle godine kada smo se čuli telefonom najavio je i novu knjigu o svome rodnom selu Momićima. Nadamo se da će i ona jednog dana ugledati svjetlo dana.
– Više je Jurić istražio i napisao o povijesti Metkovića, nego svi prošli i živući pisci – rekao mi je jedan od brojnih prijatelja pokojnog Ivana Jurića. I s time se možemo složiti.
Hodao je uspravno unatoč ”otrovnim strijelama” i s lijeva i s desna, i sa smiješkom je odolijevao svim napadima. Bio je ”hrvatski hrast” u pravom smislu riječi.
Dok bude vijeka i svijeta njegove će knjige ljudi čitati, a njegovo ime ponosno izgovarati.
Kao učitelj i profesor ostavio je izniman trag na tisuće mladih ljudi i njihove roditelje. Brojni učenici možda nikada ne bi završili Školu učenika u privredi i stekli zvanje da nije bilo profesora Jurića, posebice oni siromašniji. Mnogima je bio i otac i majka. Nikada nitko zbog njega nije izgubio školsku godinu, i to treba naglasiti.
Od daleke 1957. godine bio je član Matice hrvatske. Bio je jedan od pokretača osnivanja ogranka MH u Metkoviću i njegov prvi predsjednik (1970.-1971.) Tada je bio aktivan sudionik ”hrvatskog proljeća”. Te, 1971. godine organizirano je svečano otkrivanje spomenika Stjepanu Radiću u Metkoviću u čemu je također sudjelovao, uz dr. Franju Tuđmana, dr.sc. Stijepu Obada, Vladimira Pavlovića i mnoge druge istaknute pojedince.
Ogranak MH ubrzo je ugašen voljom tada vladajuće strukture, a Ivan Jurić je doživio progon, premetačine, policijska ispitivanja i druge teške trenutke.
Ništa ga nije slomilo, iz svih teških situacija izlazio je snažniji i odlučniji da nastavi svoju prosvjetno-istraživačku i domoljubnu aktivnost.
Unatoč skromnoj ušteđevini na početku Domovinskog rata izdvojio je sredstva za ratnu opremu sebi i sinu Trpimiru te su njih dvojica postali pripadnici 116. Brigade HV, a Ivan je bio jedan od najstarijih pripadnika brigade i jedan od desetak očeva koji su sa sinovima stupili u obranu Domovine. Bio je prvi pomoćnik zapovjednika za IPD, glavni urednik Ratnog neretvanskog vjesnika i biltena 116. Brigade HV, dobitnik je Spomenice Domovinskog rata i reda hrvatskog trolista. Bio je i član Hrvatskoga žrtvoslovnog društva. Za svoj rad dobio je Nagradu Grada Metkovića 1994. godine, Nagradu Dubrovačko-neretvanske županije 1995., Državnu godišnju nagradu Ivan Filipović 1996., te Nagradu Grada Metkovića za životno djelo 2014. godine.
Ivan Jurić zasigurno ima značajno mjesto u sveukupnom kulturnom i prosvjetnom životu Metkovića, doline Neretve i Hrvatske.
Uskoro će počivati na groblju Sv. Ivana u Metkoviću, piše Metković News.
