Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Marijo Volarević ispraćen je na posljednji počinak u ponedjeljak 28. studenoga na groblju Gospe Snježne u Vidu u 46. godini života i 19. godini misništva. Misu i sprovodne obrede predvodio je generalni vikar don Franjo Frankopan Velić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, vikarom za kler don Zvonimirom Mijićem, župnikom don Milom Čalo i oko 120 svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, bogoslova i mještana rodne župe.
Za vrijeme mise i sprovodnih obreda pjevali su zborovi župa Vid i sv. Nikola Metković i crkveni pučki pivači iz Vida i iz Metkovića pod vodstvom s. Marijane Cvitanović. Svi koji nisu mogli doći mogli su online preko Facebook stranice Župe pratiti sprovod i na taj način u molitvi se oprostiti od pokojnika.
Na početku svoje propovijedi generalni vikar je uime splitsko-makarskoga nadbiskupa Dražena Kutleše, koji nije mogao doći i predvoditi pogreb i umirovljenog nadbiskupa Marina Barišića, koji je u bolnici, izrazio sućut rodbini, župi Vid, župljanima župa u kojima je don Marijo djelovao i pastoralno pomagao te Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu na kojem je predavao. Istaknuo je blizinu i povezanost nadbiskupa u molitvi s don Marijovom obitelji. Budući da je biskup pastir povjerenog mu puka i otac obitelji - mjesne Crkve, osjeća posebnu bol kada premine ovako mlad svećenik.
Don Franjo Frankopan je istaknuo kako je pred ovolikom tugom svaka riječ suvišna.
'Naše se srce razdire kad vidimo da ovako mlad, veseo, iskren čovjek više nije s nama. Javlja nam se pitanje: zašto se ovo moralo dogoditi? Sveti Ivan u današnjem evanđelju promatra scenu majke podno križa. Mi danas upravo gledamo jednu majku koja stoji uz mrtvo tijelo svoga sina. Naše bi se srce razdiralo od boli kad bi to bila zadnja postaja i kada tu ne bi bio Isusov križ. Isusova smrt na Golgoti je mjesto boli, smrti, patnje, mjesto gdje je majka pokopala svoga sina. Međutim, nakon tri dana ono postaje mjesto uskrsnuća i proslave. Zato mi kršćani, premda danas lijemo suze s velikim pouzdanjem donosimo tijelo našega pokojnika u crkvu gdje se svaku nedjelju okupljamo i slavimo sakramente. Pohranit ćemo ga na groblje koje za nas kršćane nije mjesto beznađa, iako tijelo polako trune i pretvara se u zemlju. Ona su za nas mjesta čekanja. Isto kao Isusov grob jednoga dana postat će mjesta radosti', kazao je don Franjo Frankopan.
Budući da ljudi često sude i prosuđuju druge, don Franjo je naglasio da to nije na nama nego da je Bog sudac, a mi trebamo moliti jedni za druge.
'Sprovod je za nas žive jedan ispit savjesti: imam li nešto što moram don Mariju oprostiti? Danas je trenutak da mu u svome srcu oprostimo. Ima li nešto što sam don Mariju nažao učinio, nanio mu nepravdu, zlo ili propustio učiniti dobro? Prilika je ovo da se u svome srcu pokajemo za propuste i grijehe i na taj se način približimo Bogu a onda i jedni drugima. Ako svoja srca uskladimo s otkucajima Isusova srca i svoj pogled usmjerimo na Isusov križ ova velika bol, koju sada proživljavamo, može postati ljekovita bol koja će nam pomoći rasti u uzajamnoj ljubavi', poručio je don Franjo Frankopan.
Generalni vikar pročitao je brzojave sućuti koje su uputili: riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović i predsjednik Uprave HNK Hajduk Lukša Jakobušić, budući da je don Marijo bio veliki prijatelj Kluba.
Zahvalu pokojniku za njegov profesorski rad te sućut ožalošćenoj obitelji Volarević izrekao je dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu prof. dr. Šimun Bilokapić. Istaknuo je kako je don Marijov prerano ugašeni život poruka svima da budu više jedni za druge, a nikada jedni protiv drugih.
Pokojnikov kolega don Ivan Kovačević prisjetio se njihovih zajedničkih mladenačkih dana u sjemeništu i bogosloviji te dana svećeničkog ređenja istaknuvši ljepotu svećeničkoga poziva. Uime župljana pokojniku se zahvalnim riječima obratio župnik don Mile Čalo naglasivši don Marijovu sportsku dušu i brojne zajedničke nogometne utakmice. Svi su govori bili ovijeni tugom zbog života koji se ugasio u naponu snaga, ali i riječima nade o ponovnom susretu u životu vječnom.
Don Marijov životni put i službe pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.
