Dan nakon što je Kubu pogodio još jedan 24-satni nacionalni nestanak struje, američki predsjednik Donald Trump sugerirao je da je ta zemlja sljedeća na dnevnom redu njegove administracije, rekavši da je „samo pitanje vremena“ kada će na otoku doći do promjene.
Stojeći u četvrtak pred pomalo nelagodno izgledajućim Lionelom Messijem, Luisom Suárezom i ostalim zvijezdama nogometnog kluba Inter Miami, Trump je vlasniku kluba, kubansko-američkom magnatu Jorgeu Masu, rekao da će uskoro „slaviti ono što se događa na Kubi“, dodajući da kubanske vlasti „žele postići dogovor. Toliko jako da nemate pojma“, piše BBC.
„Bit će to nevjerojatan dan“, odgovorio je Mas.
U razgovoru za televizijsku mrežu CNN u petak, Trump je rekao: „Kuba će pasti prilično brzo.“
Dodao je da vodstvo otoka pregovara o sporazumu te da će „poslati Marca Rubija tamo pa ćemo vidjeti kako će to ispasti“.
Kazao je da je trenutačni fokus na Iranu, ali je dodao: „Imamo dovoljno vremena. Kuba je spremna – nakon 50 godina.“
Iako točan vremenski okvir nije jasan, iz Trumpovih posljednjih izjava proizlazi da on i njegova administracija namjeravaju nastaviti vršiti pritisak na Kubu kao ključni dio svojih planova u regiji.
Spominjanje mogućnosti da američki državni tajnik ode „tamo“ moglo bi upućivati na mogući put i izravne pregovore.
Iako se to na prvi pogled čini malo vjerojatnim, ova godina u Americi obilježena je nizom neočekivanih događaja, počevši s prisilnim uklanjanjem Nicolása Madura s vlasti u Venezueli 3. siječnja.
Nakon američke vojne akcije u Venezueli, Kuba, njezin najbliži regionalni saveznik, izgubila je glavni izvor sirove nafte.
Pod pritiskom Trumpove administracije, nijedan od ostalih kubanskih energetskih partnera, posebno Meksiko, nije uspio nadoknaditi manjak opskrbe naftom nastao nakon gubitka Venezuele.
Dokazi energetske krize sve su vidljiviji diljem otoka.
Budući da radi samo mali dio državnih kamiona za odvoz otpada, smeće se gomila na ulicama. Zbog straha od šire javnozdravstvene krize neki stanovnici noću pale hrpe otpada, što ulice puni oštrim dimom.
Čak i u bogatijim dijelovima glavnog grada Havane, ljudi tijekom nestanaka struje kuhaju na drva.
Nedostatak goriva ne znači samo da je teško pokrenuti automobile, nego i generatore, piše BBC.
Malo stanovnika ima solarne panele ili neku drugu alternativu osim dotrajale električne mreže iz sovjetskog razdoblja. Termoelektrane na otoku jednostavno ne mogu proizvesti dovoljno električne energije za domaću potrošnju bez dodatne sirove nafte.
U tom kontekstu Trump i Rubio više su puta poručili da nije vrijeme za popuštanje pritiska na Kubu.
Takav pritisak mogao bi biti strategija da se Kuba dovede u slabiji položaj za pregovaračkim stolom.
Kritičari tvrde da takva politika najviše pogađa obične Kubance, a ne političko vodstvo, te se pitaju potiče li strategija neku vrstu unutarnjeg ustanka na otoku.
Kubanska vlada zasad nije potvrdila navodne pregovore između Trumpove administracije i vrha vlasti na otoku.
Objavljeno je da je kontaktna osoba u Havani bio Raúl Guillermo Rodríguez Castro, unuk ostarjelog revolucionarnog vođe Raúla Castra.
Zbog teških uvjeta s kojima se suočava stanovništvo, vlada je odobrila neke ograničene mjere koje omogućuju privatnom sektoru uvoz goriva potrebnog za poslovanje.
Ipak, mnogi Kubanci skeptični su hoće li to značajno ublažiti krizu, jer takav uvoz na nacionalnoj razini čini tek mali dio onoga što je otoku potrebno.
Istodobno je pogođen i turizam, glavni pokretač kubanskog gospodarstva, jer zrakoplovi u Havani ne mogu natočiti gorivo. Air France je posljednja međunarodna aviokompanija koja je zbog tih poteškoća obustavila letove za Kubu.
Dok su temperature na Kubi trenutačno još relativno ugodne, ljudi barem mogu spavati bez električne energije.
No mnogi su zabrinuti kako će stanovništvo reagirati kada dođu intenzivne ljetne vrućine, bez klima-uređaja ili ventilatora.
