Mama, bilo je jako naporno, posebno ona uzbrdica, rekao je mali trkač Šimun Petar Perasić (12) svojoj mami Petri koja ga je dočekala na cilju nakon otrčanih pet kilometara zagrebačke Holjevke. A Šimun Petar ne samo da je morao otrčati gotovo 3,5 kilometara uzbrdice nego je uz to, u kolicima gurao i svog nepokretnog prijatelja Jana (9). Ali, ne, nemojte pomisliti da su kolica za Šimuna bila otežavajuća okolnost. Možda mu je fizički bilo napornije, ali sreća koju osjeća dok gura svog malog prijatelja na utrkama je neizmjerna. Jan je dječak s cerebralnom paralizom, epilepsijom i oštećenim vidom. Pa iako Jan danas ne hoda, ne priča i ne sjedi te ne ide u školu, njegovi roditelji tvrde da svakako ima sretan život. Dio te sreće su i utrke na koje ide sa Šimunom Petrom i na kojima u potpunosti uživa. Baš kao i Šimun, pišu 24sata.
Možemo slobodno reći kako se radi o dječaku koji stavlja osmijeh na lica drugoj djeci. Empatični dječak koji je rođen s govorno jezičnim teškoćama, uvijek na prvo mjesto stavlja veselje druge djece. Tada je i on sretan. Trenutno najviše vozi Jana kojega je upoznao na jednoj od utrka i od tada su nerazdvojni kao trkački par. Svoju su povezanost pokazali i ove nedjelje na utrci po Zagrebu.
Naime, Zagrebački atletski savez je u nedjelju po deseti put organizirao atletsku utrku "Holjevka". Start utrke bio je na Mostu slobode. Trčalo se Avenijom Većeslava Holjevca i Ulicom Hrvatske Bratske Zajednice, dok je cilj bio na prostoru SRC-a Bundek.
Šimunu Petru i Janu trebalo je 36 minuta da otrče pet kilometara.
- Inače mu treba i manje vremena, ali uzbrdica je stvarno bila zeznuta. Međutim, on je svejedno bio presretan. A tek Jan! Doslovno je čarobno kako su se njih dvojica pronašli u ovoj priči. Šimun je preponosan na sebe i samopouzdanje mu jako raste.
S druge strane, mene kao majku, veseli da ova njihova priča poziva i nas odrasle da razmislimo o važnosti uključivosti i razumijevanja među djecom. Različitosti nas ne bi trebale razdvajati, već spajati i oblikovati našu zajednicu.
Sport, kao univerzalni jezik, može pomoći u stvaranju takvog svijeta - ističe Petra. Podsjetila je i da je njezin sin izabran za prvog ambasadora projekta Snaga pokreta, osnivača Marka Kosa. Snaga pokreta već više od godinu dana aktivno sudjeluje na mnogim utrkama, pružajući osobama s invaliditetom priliku da iskuse uzbuđenje i radost sudjelovanja na sportskim natjecanjima.
Utrke mu nikad ne dosade
Podsjetimo, Šimun Petar počeo je trčati s četiri godine. Sada je iza njega više od 150 utrka i jednako toliko medalja. Njegova mama otkriva kako mu one nikad ne dosade.
- On jednostavno ima fiksaciju na te utrke i nema šanse da mi ikada kaže kada ga probudim prije neke utrke da bi radije ostao kući ili da ne želi sudjelovati. To je njegov život, tu nalazi smisao. I prije su ga utrke veselile, ali otkako gura Jana u kolicima za vrijeme utrke, sve mu je još veću dimenziju dobilo. Sada kao da se ima još više razloga boriti i još brže trčati. Kad dođe do cilja i osvoji medalju, jednako je sretan i zbog sebe i zbog Jana. Puno znači kad vidi kako Janu stavljaju medalju - rekla je Petra. To je za 24sata potvrdila i Janova mama Dorotea.
