Od čega su umrle tri osobe koje su u srijedu nađene mrtve u kući, u mjestu Raštević na benkovačkom području?
Prvo se pisalo da su umrle uslijed udisanja ugljičnog monoksida, da bi se potom u medijima pojavila informacija da su umrli uslijed udisanja dioksina, plina koji se oslobađa iz agregata, jer nisu imali električnu energiju u kući, piše Zadarski.hr.
- Prema saznanjima iz medija teško je sa sigurnošću tvrditi koji je uzrok smrtnog ishoda triju osoba iz Benkovca. S obzirom na to da je kao izvor grijanja korišten agregat, koji kao pogonsko gorivo koristi naftu, velika je vjerojatnost da je do smrtnog ishoda došlo zbog trovanja ugljikovim monoksidom. Ugljikov monoksid je plin bez okusa i mirisa koji, u nedostatku kisika, nastaje nepotpunim izgaranjem ugljikovodika, u ovom slučaju nafte. Ugljikov monoksid blokira vezanje kisika na hemoglobin, a koji prenosi taj kisik do svih svih vitalnih organa, istaknuo je toksikolog Zdravko Lovrić.
Ugljikov monoksid ne blokira samo hemoglobin, nego i mioglobin koji prenosi kisik u mišiće.
- U takvim slučajevima dolazi do obamrlosti mišića, odnosno osoba. Osoba, iako primijeti da se događa nešto neuobičajeno, ne može napustiti kontaminirani prostor i ostaje izložena daljnjem udisanju ugljikovog monoksida. Prvi simptomi koji se pojavljuju su glavobolja, vrtoglavica, mučnina, povraćanje i slabost. Međutim, nakon duljeg vremena izlaganja osoba pada u san i nastupa smrtni ishod. Ako osoba otrovana ugljikovim monoksidom leži neko vrijeme, na strani na kojoj je ležala na koži se pojavljuje ružičasta boja zbog nakupljanja krvi u potkožnom tkivu. To bi potencijalno bio prvi znak da je došlo do smrtnog ishoda uslijed trovanja ugljikovim monoksidom, kazao je Lovrić.
U medijima se pojavila teorija da je došlo do trovanja nekim od dioksina.
- Pri tome se navodi da se radi o otrovnom plinu. Dioksini su, u principu praškaste tvari, a ne plinovi, i malo je vjerojatno da bi mogle izazvati akutno trovanje. Na žalost prisutnost dioksina u nekom organizmu nije jednostavno utvrditi i u Hrvatskoj ne postoji laboratorij koji bi to detektirao pa se uzorci šalju u vanjske laboratorije i ta analitika traje pa se ne može "preko noći" tvrditi o njihovoj prisutnost u organizmu, odnosno nemoguće je tvrditi da su dioksini, u ovom slučaju, uzrok otrovanja. Još jedna činjenica koja govori da je malo vjerojatno da su uzrok trovanja dioksini je ta što oni nastaju sagorijevanjem halogeniranih ugljikovodika, dakle onih koji najčešće sadrže klor ili fluor, a u nafti se u principu ne nalaze takvi halogenirani ugljikovodici. Zato je najsigurnije pričekati obdukciju i toksikološku analizu, zaključio je Zdravko Lovrić.
