Nema dokaza veće lojalnosti prema tvrtki u kojoj radiš od one kada želiš da se u njoj zaposli i tvoje dijete jer time pokazuješ da vjeruješ u njezinu sadašnjost i budućnost. Vezuješ za nju sudbinu vlastitog djeteta. To je u vrijeme prosperiteta bivšeg TLM–a bilo normalno i samorazumljivo pa su se u toj tvornici izmjenjivale generacije radnika iz jedne obitelji i nitko to nije nazivao nepotizmom. Potom je došlo vrijeme kada su zaposlenici te tvornice pokušali iz nje pobjeći glavom bez obzira i na pamet im nije padalo motivirati svoju djecu da u njoj pronađu posao.
Situacija se, otkako je djelatnost TLM–a u Šibeniku preuzela slovenska tvrtka Impol, mijenja. Mladi, kvalificirani radnici žele ići stopama svojih očeva koji su unatoč svim nedaćama ostali u TLM–u i dočekali konačno bolje dane. Bilježimo tri slučaja koja sigurno nisu i jedini.
Tri generacije Ergića u proizvodnji aluminija
Upečatljiva je priča obitelji Ergić u kojoj je djed Božidar iz Gaćeleza radio u bivšem TLM–u u vrijeme kada Šibenik nije ni bio spojen mostom prema Vodicama; otac Milorad je skoro tri desetljeća zaposlen u održavanju u Trakama 3 u Valjaonici i izdržao je sve nedaće kroz koje je prolazio bivši TLM. Danas je sretan što je zadržao posao i što je u istoj tvrtki, Impol – TLM-u koja je kupila Valjaonice od TLM–a, dobio posao i njegov sin Ivan jer je donedavno mislio da će i on ostati bez posla i da će TLM, kako kaže, biti očerupan do kraja.
Ivanova priča jasno pokazuje zašto je Milorad tako zadovoljan.
Otac je troje djece, bravar po struci koji je prije nego što je dobio posao u Impol – TLM-u radio za jednu privatnu tvrtku u kojoj je dobivao minimalac i onda još nešto, na ruke, iznad toga, ali sve sa zakašnjenjem. Sada u Impol – TLM-u radi u smjenama i na tekući račun dobije oko 7.500 kuna mjesečno.
– Ovaj posao je neusporediv s onim što sam imao iako me otac dugo nagovarao da dam otkaz i javim se u Impol – TLM. No nisam požalio. Kod privatnika je plaća neredovita i mala, a ovdje se sve zna i poštuje. Plaća je redovita, a postoji i mogućnost napredovanja, ako si dobar radnik. Kada sam se ja javio na posao u Impol – TLM prije godinu i pol dana jedva da je stigla i jedna prijava, a danas dolazi 150 prijava za jedno radno mjesto. To je dovoljan argument, a ja najbolje znam koliko sam profitirao. I ne samo to, važno je i da možeš napredovati, ako si dobar radnik. Ja sam došao do pozicije "upravitelja stroja" – ističe Ivan.
Zanimljivo je da je Ivanov djed Božidar također radio u bivšem TLM-u još u vrijeme kada nije bilo ni šibenskog mosta pa je najprije iz Gaćeleza, u kojima je živio, na posao putovao biciklom i pinicom preko Martinske da bi ubrzo našao podstanarsku sobu na otoku Prviću jer mu je bilo jednostavnije brodom dolaziti u Šibenik. Nakon toga je kupio zemljište u Ražinama i sagradio kuću u kojoj živi i Ivan pa mu je do posla sada jednostavno doći.
Obiteljski radni krug se zatvorio
Prije se iz TLM –a jedva čekalo otići u Hrvatsku poštu, a danas je obrnuto
Vinko Mrčela, dugogodišnji je kolega Ivanovog oca Milorada u službi održavanja u Trakama 3 bivšeg TLM-a. I on je prošao "Scile i Haribde" posljednjih desetak godina u TLM–u dok Valjaonice nije preuzeo Impol. Sve to vrijeme očekivao je da će se naći na Zavodu za zapošljavanje, a nikako ne da će danas on imati siguran i dobro plaćen posao i da će u tvrtki Impol – TLM i njegov sin dobiti sigurnu egzistenciju.
– Moj sin Toni ima 24 godine i po struci je prometni tehničar. Sada radi na jednom od strojeva u Valjaonicama i super je zadovoljan. Prije je radio kao poštar u Hrvatskoj pošti. Posao mu je bio puno lošiji i manje plaćen nego ovaj pa je zato moj kolega Vinko Paškalin u pravu kada kaže da su se vremena promijenila jer danas ljudi iz Hrvatske pošte priželjkuju posao u našoj tvrtki, a nekada su nama te državne tvrtke bile nedostižan san – kaže Vinko.
Vinko Paškalin cijeli svoj radni vijek radi na toplo valjanoj traci V – 24, najmodernijoj u Valjaonicama, ali i on je već bio izgubio nadu da će ta tvornica opstati i da će zadržati posao, a kamoli da će to biti i budućnost za njegovog sina, po struci komercijalista. A dogodilo se upravo to, nakon što je Valjaonice preuzeo slovenski Impol.
– Dugo mi je trebalo da nagovorim sina da se prijavi na natječaj, a ja sam znao da je to pravi put. Prošli smo u TLM–u prije puno toga lošeg, otkako je krenula ta privatizacija, ali dolaskom Impol–a sve se drastično promijenilo. Vidi se da su ljudi koji tvrtku vode ozbiljni, da ulažu u modernizaciju proizvodnje, da im je stalo do radnika i zato sam presretan što je moj sin našao mjesto u ovoj tvrtki, a on je više nego zadovoljan jer se cijeni rad, može se napredovati i ukazuje se povjerenje radniku što je mog sina, koji ima samo 23 godine, preporodilo– iskreno priča Vinko.
Impol - TLM vraća vjeru u budućnost
Mnogi se u Šibeniku i Ražinama, u kojima živi veći broj radnika bivšeg TLM-a sjećaju kolona koje su iz tog naselja ujutro, kada je počinjala prva smjena, kretale prema tvornici, a kako su se stvari sada posložile, taj bi se prizor uskoro mogao vratiti.
Šibenik je očito imao sreću što je u bivši TLM 2016. godine, najprije kao zakupac, a potom i kao vlasnik Valjaonica ušla slovenska grupa Impol, najveća tvrtka u Štajerskoj i šesti izvoznik u Sloveniji, tvrtka koja godišnje ostvaruje 666 milijuna eura prometa i 33 milijuna eura dobiti. Za Impol - TLM imaju vrlo ambiciozne planove ulaganja i opremanja te tvornice za proizvodnju aluminijskih dijelova za prestižnu automobilsku, ali i za avio i svemirsku industriju za što ove godine očekuju certifikat.
Tijekom dvije protekle godine otkako je u TLM-u, Impol je u Šibeniku investirao oko 100 milijuna eura, a do 2025. planiraju uložiti dodatnih 80 milijuna eura u modernizaciju valjaonice i nove ljevaoničke kapacitete. Sve to značit će i otvaranje novih radnih mjesta.
