Stotu obljetnicu rođenja najvećeg splitskog pisca dvadesetog stoljeća, Miljenka Smoje, Hrvatsko narodno kazalište Split obilježilo je, a kako drugačije nego dramatizacijom novelete iz 'Kronike o našem Malom mistu'.
Dupkom puni splitski teatar, potvrdio je želju prvenstveno Splićana, a onda i ostalih dragih posjetitelja, da pogledaju dramu 'Tiha noć' Miljenka Smoje i Ivice Ivaniševića, grotesknu i neodoljivu priču o malomišćanskom sudaru dvaju nesukladnih, isključivih svjetonazora koja je dostojanstveno ostarjela u ovih nešto više od pola stoljeća, pa je ovo bila ujedno i krasna prilika da, ostajući vjerni rukopisu i duhu pokojnoga meštra, prisutni pokušaju vidjeti koliko se i kako (njihov) naš svijet otada promijenio, jesu li Smojini junaci otpravljeni u povijest ili su još uvijek tu, među nama, diktirajući nam ritam svakodnevice s jednako slijepom gorljivošću, iako s nešto manje izvornoga šarma.
"Miljenka Smoju obično se predstavlja kao velikog dalmatinskog kroničara, iako se on nikada nije htio gurati među pisce povijesti. Znao je da tamo vlada poprilična gužva, pa je umjesto o velikim istinama, izabrao pisati o malim ljudima. Iz te marginalne, skrajnute, iskošene perspektive, na koncu je uspio prodrijeti do srži same, do konačnih pitanja i odgovora koji uporno promiču onima bez sluha za nijanse odnosno interesa za rubne pojave i ljude. Upravo zato Smojino djelo nije danas ništa manje živo nego što je bilo prije pedeset godina.
Njegovi likovi odlična su zdravlja, neobično vitalni, jednako uskogrudni, isključivi i obuzeti željom za dominacijom kao nekada. Naravno, ima i onih koji stoje po strani, koji su izabrali svjedočiti komediji, umjesto da u njoj sudjeluju. I jedne i druge vidjet ćete večeras na sceni, ali i u gledalištu, sjedit će u vašoj blizini. Možda im i sami pripadate, pa ustvari nećete gledati kazališnu predstavu, nego tek zuriti u zrcalo"; napisao je Ivica Ivanišević povodom premijere 'Tihe noći' dok je prilikom samog predstavljanja iste kazao:
"U dramatizaciji je sačuvana srž onog što znamo kao noveleta Borbena ponoćka, a dodana je još jedna pripovjedna linija u kojoj participiraju, za ovu priliku oživljeni, Miljenko i Lepa Smoje te lik Servantesa kojeg u konkretnoj noveleti nema a u epizodi se pojavljuje samo kratko. Priča to troje ljudi prepliće se s temeljnom pričom koju pamtimo iz Borbene ponoćke. Uvjeren sam da će predstava biti sjajna, prije svega zbog toga što se ovdje sudaraju dvije kreativne skupine, glumce koji su na korak do veteranske dobi i odličnu mladu generaciju glumica i glumaca. Smatram da je to dobitna kombinacija. Ovo je jedno potpuno novo, drukčije čitanje, ne očekujte 'Malo misto u boji'. Vjerujem da ćete uživati u novom čitanju tog sjajnog Smojinog predloška".
Televizijska serija preselila na kazališne daske uz energičnu glazbu
Na kazališnoj pozornici, pod redateljskom palicom Gorana Golovka, oživjeli su nezaboravni Smojini likovi Roko i Anđa, Luiđi i Bepina, Servantes, don Karmelo,…ali i likovi samog Smoje i njegove Lepe koje su utjelovili dramski prvaci HNK Split: Nenad Srdelić i Nives Ivanković.
Ono što smo gledali davnih godina kao televizijsku seriju sada se preselilo na kazališne daske, a to je tražilo nova lica, novi pristup. Upravo zbog toga, nečeg novog, a opet tako izuzetno dobrog, istinskog i iskrenog, muzika je povjerena Neli Bujas Trpković, profesorici solfeggia u splitskoj glazbenoj školi Josipa Hatzea.
Svi koji poznaju Neli Bujas Trpković znaju da je to osoba vedrog duha koja u vama, htjeli vi to ili ne, jednostavno budi one najbolje emocije, a upravo to radi i s glazbom koju piše i sklada.
Istim takvim žarom i duhom Neli je napisala i glazbu za 'Tihu noć', a u njenom snimanju sudjelovao je ansambl na koji je izrazito ponosna: Sandra Milinović - violina, Dora Milić i Igor Smoday - viola, Hillary Karuza - violoncello, Piero Malkoč i Mislav Peović - kontrabas, Erna Čizmić Rebić saksofon, Antonio Pešo - gitara, Domagoj Mijić - gitara, Damjan Grubić - harmonika i trombon, Bogdan Trpković - bubnjevi i Mladen Luketić - frame drum. Snimali su i Sanctus Domnio, , dvije skladbe Gradski mandolinski orkestar pa Dječji zbor Glazbene škole, profesorica Sanja Erceg Vrekalo i njena kći Vita te Vlatko Belas, pjevač iz HNK Split. Bilo je uključeno puno ljudi, a Neli je sve to snimila u nekoliko dana jer je jednostavno toliko muzike bilo u njoj. A ima toga i još…
Suradnja s desetočlanim ansamblom
Kako je došlo do suradnje na 'Tihoj noći' s profesoricom Nelom, prvi nam je otkrio Vlatko Belas kojemu je pripala uloga pjevača, a koji se s profesoricom Nelom povezao u srednjoj školi.
"Profesorica Nela nam je predavala u srednjoj glazbenoj školi i uvijek je bila vedra točka naše Glazbene srednje škole Josipa Hatzea. Godinama nakon srednje škole ostali smo u kontaktu. Redovito je slala svoje ideje, ona je hodajući džuboks svojih kompozicija!
Jednostavno se dogodila ova prilika. Doslovno je bilo 'Vlatko trebam te, hoćeš biti slobodan tada i tada'. Naravno da sam odmah prihvatio. Rekao sam joj: 'Profesorice toliko ste nam dali pozitive u srednjoj školi da smo Vam dužni zauvijek' i tako se to dogodilo", ispričao nam je simpatični Vlatko koji od 'Tihe noći' očekuje hit. Objašnjava to riječima:
"To je jednostavno epizoda uz koju smo svi odrasli, gledali i znamo puno tih legendarnih scena tako da su definitivno velika očekivanja".
"Ova glazba donijet će novu energiju"
Osim legendarnih scena kojih se svi rado sjećamo, u 'Tihoj noći' do izražaja upravo dolazi glazba, energična i jedinstvena.
"Ova glazba će jednostavno donijeti novu energiju u svemu tome skupa na tekst koji je napisao Ivica Ivanišević, a režirao ga Goran Golovko", potvrđuje nam Domagoj Mijić koji sa Neli surađuje preko 20 godina.
"Suradnja s Nelom je već davno počela, prije više od 20 godina. Imali smo brojne projekte gdje smo surađivali i s našom školom KUD Marjan tako da ovo nije prvi put. Što se tiče same predstave 'Tiha noć' suradnja s Nelom u njenoj glazbi i aranžmanima koje smo obrađivali i osmišljavali već ranijih godina, praktički je urodila plodom u ovoj predstavi i jako sam ponosan", istaknuo je Mijić.
S profesoricom Neli već dugi niz godina surađuje i Ivana Kenk Kalebić, koncert majstorica mandolinskog gradskog orkestra Sanctus Domnia.
"Mi već dugi niz godina surađujemo s Nelom, imali smo i neke projekte zajedno i ubuduće nam je plan napraviti neku suradnju tako da veselimo se i njezinim idejama i kreativnosti. Mislim da bi mandolinski orkestar osvježio ovo sve skupa, da se čuje jedan drugačiji zvuk. Cijeli ovaj projekt je jako interesantan baš zbog njenih ideja, kombinacije instrumenata koje slaže", kazala je koncert majstorica Ivana.
"Glazba je energična, moderna, atraktivna"
Koliko može biti jaka povezanost između učenice i profesorice, s radošću i osmijehom na licu govorila nam je Sandra Milinović (prva violina).
"S profesoricom Nelom imam dugu vezu. Ona je moja profa od prve godine u Glazbenoj. Uvijek sam s njom sudjelovala u projektima, gurala je neke projekte, smišljala ih. Sjećam se Malih skladatelja, dječjeg zbora na Splitskome ljetu i evo sada je rekla da ne želi niti jednu drugu violinu nego mene i ja sam bez razmišljanja rekla: 'Može, tu sam uvijek za Vas'."
Glazba u drami 'Tiha noć' jako dobro opisuje to 'Smojino' vrime, energična je, baš kao i likovi iz njegovog 'Malog mista'.
"Baš mi odgovara ova glazba i opisuje to vrijeme. Glazba je energična, moderna. Ako se meni svidjela, a ja spadam pod mlađu kategoriju, svidjet će se i mlađima", kroz smijeh nam govori Sandra pa nastavlja:
"Lako se hvata, lako je pamtljiva, brzo uđe u uho, baš je jako atraktivna."
Dodaje i kako su pripreme tekle opušteno te da je s profom Neli, kako je od milja zove, uvijek sve tako lako.
Potvrđuje to i Hillary Karuza dok brižno sprema svoje violončelo.
"Super je ekipa, ovo mi je prva suradnja s Nelom na ovakav način, do sada smo surađivali kroz školu primjerice na koncertu Mladih skladatelja koji je ona organizirala, a na kojem sam ja svirala. Mi smo kolegice u školi, ali nikada nismo svirali zajedno, nikada nisam svirala njene skladbe do sada.
Ekipa je sjajna i svi smo super, gušt je svirati pod takvom energijom. Neli voli čuti što i mi mislimo, fleksibilna je i prihvaća naše mišljenje. Ova glazba je jedna zahvala, puna je života, baš kao i Neli. Dijelimo ovu glazbu, ljubav i ljepotu i nadam se da će toga biti još", istaknula je nadu u nove projekte.
Neostvareni snovi mogu postati stvarnost...
Kroz razgovor s ansamblom zaključili smo kako je Neli Bujas Trpković zbilja žena koja može sve!
Golemu tugu zamijenila je istinskom srećom i pozitivnom energijom kojom zrači, a svom ansamblu, koji doslovno grli i ljubi, svaki put iznova daje novi poticaj za daljnju borbu da se njihov glas odnosno glazba čuje.
Nekako tiho, da netko to ne čuje i razbije njihove sne, svi oni imaju jednu skrivenu želju; istu – da održe samostalni koncert u budućnosti. Da se čuje ne samo Split, već cijeli Mediteran koji se skriva u svima njima, čuči i čeka da izađe na pozornicu pod noćnim nebom najlipšeg grada na svitu.
