Tijekom turističke sezone, crna strana grada dolazi na vidjelo. Turisti koji za sobom ostavljaju fekalije i rigotine, nažalost i nisu više neka novost.
No, uz sve gore navedeno, nije sve tako crno. Nešto je i smeđe.
Pa tako Spinućani umjesto da udišu miris borovine i mora, udišu miris ljudskog izmeta koji svako pet-šest koraka stoji na cesti.
Priča ide ovako...
Prije otprilike tjedan dana krenem na more i primijetim u blizini portuna govno. Oblikom i konzistencijom nesumnjivo je ljudsko govno, ali odmahnem rukom, znam da svega ima i nastavim svojim putem - od poljudskog nebodera do Gusara, uobičajenom rutom.
Sutradan krenem opet istim putem na more, pa primijetim još jedno govno, ovaj put negdje kod bivše Hot tune, opet, nesumnjivo ljudskog porijekla. Hah, kakve li slučajnosti, pomislim, ali opet ne obadajem previše. Ipak, sad već pišem mentalni žuti karton.
Dvije vrste ljudskih govana
Koji dan kasnije muvajući se po kvartu naletim na bliskog rođaka prvih dvaju govana, negdje u blizini kvartovske Victe. Sta je već za crveni karton.
Narednih dana kvartom koračam oprezno, i bogme, svako toliko se taj oprez isplati - izgleda da je u zadnje vrijeme Spinut spopao serijski seronja. Dvije su vrste ljudskih govana: ona koja se u obliku nagazne mine nalaze na našim ulicama i livadama, i ona koja takve mine ostavljaju.
Danas mi je napokon prekipjelo kad sam tik do poljudskog raskrižja naletio na nekoliko primjeraka u svega par metara.
Kako uopće ovom problemu doskočiti i može li ga se riješiti?
