Petar Jurić je 27-godišnji vozač utrka u motosportu, u različitim kategorijama. U intervjuu nam kaže kako je „četiri godine u motosportu“ i u potpunosti uživa u tome. Ovaj 27-godišnjak iz Strožanca svoju ljubav prema automobilima i brzinama je pretvorio u dobre rezultate regije jug. No, svoju ljubav prema automobilima i utrkama prenio je i na svoju djevojku Ines Galić. Sa zanimljivim parom razgovarali smo na karting stazi u City Centeru one.
Bavljenje motosportom krenulo je „jako davno“, započinje Petar.
„Uvijek je postojala ljubav prema autima. Kum i ja smo zajedno krenuli, i to slalom, kronometar vožnje i brdske utrke.“
„Od malena su se pratile utrke kao što je Formula 1, a i uživo – Malačka, Skradin i druge.“
Kako bi sudjelovao uređen je i dostojan automobil.
„Uredio sam Hondu Civic '94 godište s 2,0 motorom iz Civic Type R, 2005. godište. Trenutno to je 230 konjskih snaga, dok ne pristignu ostali dijelovi“, ističe mladi sportaš.
Od prve utrke... pa do danas
„Od početka sam u klubu AKK Rogoznica, odakle mi dolazi mnogo podrške.“
Utrkivanje je započeo 2018. godine i traje sve do danas. Ovom prilikom se s veseljem prisjetio svog prvog nastupa.
„Prva utrka na kojoj sam sudjelovao bila je Brnistra u Omišu 2018. godine.“
„Tada se pokvario auto“, kroz smijeh se prisjetio Jurić.
„Sljedeće godine su krenuli uspjesi, s ozbiljnijim automobilom. Drugo mjesto na kraju godine u slalomu i kronometru regije jug“, kaže Petar i dodaje „Nastavilo se tako i 2020. godine.“
Žene s automobilima WRC klase
Zanimljivo, i njegova djevojka Ines Galić se okušala u motosportu, a sve je počelo dolascima na utrke.
„Ona je dio toga tako da dolazi na utrke, a s vremenom je htjela pokušati. Najveći problem je bio strah od posljedica, ali kad se objasni zaštita vozača kao što je kaciga, posebno odijelo i roll bar, lakše se opustiti.“
Veliki problem ženskih vozača su i predrasude koje se pojavljuju u ovomu sportu, što nam je potvrdio i sam Petar.
"U svakom slučaju postoje predrasude. Jedan od većih problema je što u hrvatskom motosportu nema mnogo žena, a uglavnom su iz okolice Zagreba i Rijeke!
„U inozemstvu je drugačija slika. Prošle godine se na utrku u Skradinu prijavilo više žena iz inozemstva s respektabilnim automobilima, gotovo WRC klase“, ističe Jurić.
„U Hrvatskoj se ne ulaže dovoljno, a ženske vozačice se mogu uglavnom vidjeti u kartinzima.“
Kada bi Dalmacija htjela
Kada bi se u popularnosti motosporta uspoređivala Dalmacija s ostalim dijelovima Hrvatske, a potom i Europe, ona zasigurno zaostaje.
„U Dalmaciji je problem nedostatka publike, a i razumijevanja samog sporta. Zagreb i Rijeka su na puno višem nivou. Primjerice utrka u Buzetu je strašno posjećena, s velikim brojem automobila.
„Utrke u Dalmaciji godinama variraju, tako da je sada utrka u Skradinu uspješna, a na Malačkoj pada iz godine u godinu. Najveći problemi su organizacijski.“
Za mlade osobe koje žele isprobati kaže da je „najpametnije javiti se u neki od klubova“, kojih ima mnogo u cijeloj Dalmaciji.
Dodatan problem su i visoki troškovi koje ovakav sport traži. „Troškovi su nevjerojatni“, ističe Petar.
„Oprema je najskuplja. Ako imate sreće, dovoljno je 15 tisuća kuna. Sjedalo, odijelo, prigodna odjeća i obuća mora biti homologirana i vrijedi pet godina.“
Auto "influenceri"
Otkrio nam je i svoj uzor, profesionalni i osobni.
„Moj uzor je moj otac. On je profesionalni vozač i uvijek me fasciniralo kako može proći svugdje, gotovo za milimetar.“
Za kraj, Petar Jurić nam priznaje kako ima Instagram i ponekad objavljuje objave vezane uz automobile, ali se ne smatra influencerom. Tom prilikom je današnjim influencerima poručio kao i mladim vozačima koji svoje vratolomije snimaju i prenose na društvenim mrežama, kako time utječu na druge mlade vozače.
„Neće se skupiti dvadeset mladih koji će se ugledati na profesionalne vozače, već će se ugledati na njih, što je zapravo problem.“
