Ulov jedne nove riblje vrste u Jadranskome moru, sudeći po objavama na društvenim mrežama posljednjih par mjeseci, postao je relativno uobičajena pojava. Ne i masovna, doduše, ali svako toliko se neki sportski ribolovac u Dalmaciji ili Istri pohvali neočekivanim plijenom, uz obavezno čuđenje.
Jer losos je ipak sjevernoatlantska riba, a u Hrvatsku je dosad pristizao isključivo u hladnjačama. Prije nekog vremena jedan uzgajivač pokrenuo je i njegov kavezni uzgoj u Velebitskom kanalu. Tamošnja glasovita bura slomila je uskoro taj kavez, pa se odbjegla riba proširila duž čitave hrvatske obale, piše Deutsche Welle.
Mimo pukog čuđenja, nameću se pritom i određena veoma ozbiljna pitanja, jer disperzija bilo koje alohtone (strane) žive vrste nije za podcjenjivanje. Naročito to vrijedi za one koje mogu postati invazivne, odnosno vremenom istisnuti domaće, autohtone vrste.
Upravo se s lososom to već događalo u rijekama nekih sjevernoeuropskih zemalja, s obzirom na to da on, kao anadromna riba, u moru živi i u rijekama se mrijesti. No može li se tako naseliti u Jadranu i pripadajućim alpskim rijekama poput Soče i Tilmenta? Uostalom, jesu li prije ovog uzgoja službeno istražene sve takve potencijalne opasnosti?
Hrvatska jedina na Mediteranu započela s uzgojem lososa
"Na znamo dovoljno o tim pitanjima u vezi s lososom, latinski zvanog Salmo salar, a ni o samom ovom slučaju", kaže u razgovoru za DW Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Primjerice, kako navodi, nije poznato jesu li u dotičnom uzgoju bile ciljano možda zastupljene sterilne jedinke. Ako nisu, nepoznato je mogu li stupiti u reproduktivnu interakciju s domicilnim srodnicima, morskom pastrvom ili glavaticom. Jedan takav primjer već je zabilježen prije više godina, veoma nalik ovom, a njegov ishod još se prati.
"Tada je iz uzgoja pobjegla japanska komarča ili pagar, latinskog imena Pargus major, kojoj su se ovdašnji uvjeti pokazali trajno povoljnima. Sad ju već možemo smatrati autohtonom. U stanju se i miješati s drugim jadranskim vrstama iz porodice ljuskavki, Sparidae, i tako tvoriti hibride.
Za lososa to još ne znamo, a teško je govoriti i o njegovu utjecaju na druge vrste. Tako da još nemamo odgovore na te dvije mogućnosti njegova razmnožavanja u Jadranu, mriješćenjem u rijekama i miješanjem sa srodnicima. No slažem se da se o tome moralo misliti i prije uzgoja", govori ihtiolog.
Uzgajališta nanose štetu moru
"Mislim da smo mi jedina mediteranska zemlja u kojoj se započelo s uzgojem lososa, pa je zahvat tim delikatniji. No očito se prekardašilo, jer svakako nije dovoljno istražena ni, recimo, offshore mogućnost, odobalna, u odnosu na priobalnu, onshore.
Kod odobalne morate imati pouzdano preciznu lokaciju s obzirom na to da se ta uzgajališta vežu uz koraligenske grebene. Stoga ona zagađuju ta važna podmorska staništa za vrijeme uzgoja, a pri havarijama ih i mehanički oštećuju", rekao je ovaj autor popularnog izdanja "Ihtiologija Jadranskoga mora", u koautorstvu s kolegom Marcelom Kovačićem.
Drugim riječima, sve bi to s uzgojem lososa bilo problematično i da se nije raspršio po Jadranu, dok ovako nitko ne može biti siguran u vezi s dugoročnim posljedicama takvog prodora. Ostaju tek pretpostavke, npr. ona da medvjedi u nekima od talijanskih Alpa neće tako skoro loviti lososa u vlastitom dvorištu.
No ostaje valjda i obaveza hrvatskog državnog regulatora da ubuduće bolje pripazi na okolnosti u kojima se razvija domaći uzgoj ribe. Inače, posrijedi je rastuća ekonomska djelatnost u Hrvatskoj, uz razne eksperimente kao što je bio uzgoj navedene japanske ljuskavke.
Preostaje nada u procjenu
Deutsche Welle se zato obratio Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, odnosno Ribarskoj inspekciji. "Uzgoj atlantskog lososa (Salmo salar) odobren je 10. lipnja 2021. godine izdavanjem posebne dozvole za korištenje strane vrste", stoji u odgovoru.
Dodaje se kako "dozvola propisuje mjere zaštite kojih se nositelj mora pridržavati", uz napomenu da je posrijedi uzgajalište firme Adriatic Farming kod Lukova Šugarja, upisano u dozvolu za akvakulturu još 2019. godine. Pitali su i u kojem odnosu stoje službeni kriteriji za dozvolu s procjenom rizika invazivnosti lososa koju je izradio Zavod za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja RH.
Tamo se za slučaj bijega lososa navodi "srednje visoka mogućnost" ekološke štete kod određenih bojazni poput širenja patogena i parazita s ribe, dok je ekološka sigurnost klasificirana pod "relativno niska".
Opasnost od invazivnosti je procijenjena kao niska
Ipak, prema odgovoru iz Ribarske inspekcije, nadležno Ministarstvo osnovalo je i ekspertni Savjetodavni odbor za korištenje stranih i lokalno neprisutnih vrsta. U njemu pored znanstvenika sudjeluju i predstavnici tijela državne uprave te uzgajivača u akvakulturi. No patogeni i paraziti evidentno nisu impresionirali odbor, a opasnost od same invazivnosti procijenjena je kao niska.
