Multimedijalni koncert The Stranger Within (Stranac u nama) predstavlja jedinstven i uzbudljiv pristup glazbenom pripovijedanju. Koncert koji je proširen animacijom, scenografijom, svjetlom, naracijom te suvremenim plesom osmišljen je kao simbolično putovanje kroz svijet arhetipova. Glazba za klasičnu harmoniku i komorni orkestar, povezana s animacijom, scenografijom, rasvjetom, plesom i naracijom, tvori zaokruženu tematsku i estetsku cjelinu. Zajedno, ovi elementi oblikuju snažnu i emotivnu priču o ljudskoj dvojnosti, osobnoj odgovornosti i važnosti Istine, nadahnutu djelima Carla Gustava Junga i Aleksandra Solženjicina.
Mirko Škarica, solist i producent, profesionalni je harmonikaš iz Hrvatske. Preddiplomski studij završio je na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Bratislavi, a magisterij na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu.
„Ideja za ovaj projekt proizašla je iz ljubavi prema glazbi i fascinacije bezvremenskim mislima koje nalazimo u psihologiji, filozofiji i religiji. Tijekom godina, i privatno i profesionalno, imao sam sreću upoznati ljude koji su vrhunski umjetnici u svojim područjima i koji dijele isto nadahnuće. Velika mi je čast što su odlučili krenuti na ovo putovanje zajedno sa mnom. Te se ideje često javljaju intuitivno i teško ih je u potpunosti izraziti riječima, ali one oblikuju naš najdublji identitet, zbog čega je umjetnost idealan način da ih prenesemo. Vjerujemo da stvaramo nešto uistinu posebno, nešto što će publika prepoznati. Kroz svjež, uzbudljiv i drugačiji pristup klasičnoj glazbi želimo gledateljima pružiti snažno, uranjajuće iskustvo istraživanja naše metafizičke stvarnosti.”
Narativ prikazan kroz animaciju prati odrastanje djeteta — od rođenja do trenutka kada prvi put postaje svjesno "Stranca u sebi". Oslanjajući se na Jungov arhetip „sjene“, priča je ispričana kroz pogled djeteta koje se igra papirnatim avionom te naglašava važnost prihvaćanja vlastite dualnosti i autentičnog života. Sjena, koju dijete isprva zanemaruje, postupno postaje sve tamnija i prijeteća, a vrhunac dolazi u trenutku kada pojedinac izgubi bitku s njom. Taj je prijelomni trenutak prikazan suvremenim plesom u igri svjetla i tame, koji se izravno nadovezuje na animaciju i vodi u drugi dio koncerta.
Ta se tematska linija u nastavku produbljuje kroz iskustvo ruskog književnika i nobelovca Aleksandra Solženjicina. Njegovo djelo Arhipelag Gulag svjedoči o tami ljudske duše koja odbacuje Istinu, prepušta se kolektivnoj laži i izbjegava osobnu odgovornost.
Završni dio koncerta vraća se glazbenim motivima s početka i odaje počast svima koji su živjeli u istini, čak i kada su za to morali platiti najvišu cijenu.
Epilog, nadahnut djelom Hannah Arendt Izvještaj o banalnosti zla, prikazuje isto dijete kao odraslog čovjeka. Kao vojni pilot izvršava zapovijed da bombardira grad, a potom se nalazi među ruševinama, suočen s posljedicama vlastitih djela. Klečeći pred razorenom katedralom pronalazi papirnati avion koji budi potisnuti tračak svjetla — trenutak u kojem napokon postaje svjestan Sjene koja ga je obuzela.
Glazbeno-naracijski tijek građen je od ulomaka teksta pjesme Burnt Norton T. S. Eliota, prve od Četiri kvarteta, objavljena 1936., u kojima se bavi odnosom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te idejom da se smisao može naslutiti jedino u potpuno proživljenom i osviještenom sadašnjem trenutku. Kroz simboliku vrta i tišine, koju nalazi na ladanju u vili Burnt Norton, pjesnik meditira o propuštenim mogućnostima, vremenu i potrazi za istinskom stvarnošću. Tekst započinje luk glazbenog dramskog rasta, koji počinje skladbom Journey Predraga Radisavljevića (1993.), srpskog suvremenog skladatelja i harmonikaša, koji vodi na putovanje nizom stavaka, koji prate unutarnje putovanje od početnog reda i smisla (Logos), preko vedrine i životne energije (Cheer), do postupnog susreta sa Sjenom koja prerasta u nemirni ples (Shadow dance) i vodi prema suočavanju s vlastitim ponorom (The Abyss), dok Possession označava trenutak kada tama preuzima prevlast, ali i točku potpunog razotkrivanja i suočavanja s najdubljim dijelovima vlastite prirode.
Slijedi skladba Arhipelag Gulag Viktora Vlasova (1936.), ruskog skladatelja 20. stoljeća i harmonikaša, koji u svom stvaralaštvu uključuje utjecaje folklora raznih ruskih regija i država u kojima je živio, upijajući u ranom djetinjstvu utjecaje mongolskog folklora, gdje dobiva svoju prvu harmoniku na dugmad, a kasnije otkrivajući iznimne mogućnosti bajana, posebne vrste kromatske dugmetare razvijene u Rusiji. Rast djeteta prema otkrivanju svoje sjene, stranca u sebi, nastavlja se skladbom Malice Predraga Radisavljevića, a potom skladbom Razrušena katedrala Václava Trojana (1907.-1983.) češkog skladatelja 20. stoljeća neoklasičnog stila, koji inspiraciju često nalazi u češkom folkloru. Luk se završava Finalom P. Radisavljevića.
