Živimo u iznimno kompleksnom i sigurnosno vrlo izazovnom vremenu. U nazad 10-ak godina prema ovamo, situacija se drastično promijenila u cijelom svijetu. Aktualna je opet tema uvođenje obveznog vojnog roka čiji sam općenito zagovornik ali upitno je koliko može biti koristan vojni rok od 30-ak dana koliko bi navodno MORH predložio da bude.
Sve je više zemalja koje uvode ili vraćaju obvezne vojne rokove. Po svemu, to je danas nužnost, kako kroz odgojni sistem kroz koji dječaci postaju momci naučeni disciplini, vojnoj obuci i svemu što obuka nosi sa sobom tako i kroz domoljubni i vojni dio gdje se osnažuju vojne strukture i spremnost jedne države (discipline i stege nam sigurno nije naodmet).
Dragocjeno iskustvo
Primjera radi, jedna neutralna Švicarska koja od 1848. nije ratovala uvela je obvezni vojni rok koji traje 245 dana i danas ima preko milijun ljudi od 18 do 65 godina vojno sposobnih i spremnih.
Rat između Rusije i Ukrajine uvukao je zapadne zemlje koje na sve načine su pomagale ili pomažu Ukrajini pa potom izraelsko-palestinski sukob koji je doveo do niza otvorenih ratnih sukoba po Bliskom istoku. Primjer Ukrajine je najbolje govori kako su joj u početku mnogi pomagali, a sada su povukli ručnu i Ukrajina je relativno ostavljena na cjedilu. Mada ima silnu logistiku od Zapada, braniti se mora sama.
Nas nitko nije branio od 1991. do 1995., a svakako nije tabu tema da smo uz nacionalni naboj imali donekle spremne vojnike (što se tiče vojne obuke) koji su pretežno izašli iz sustava obveznog vojnog roka bivše JNA. Dakle, iskustvo nam je bilo krucijalno važno u Domovinskom ratu.
Devedesetih nismo imali vojsku, ali smo imali obučene ljude koji su mogli biti vozači tenka, upravljati minobacačima, nositi oružje, biti padobranci, ronioci, ili bilo kakav aktivni vojni rod. Danas da ne daj Bože trebamo biti u borbenoj pripravnosti ili dići pričuvu, nemamo jasan odgovor kako bi to izveli niti na koga bi se precizno mogli osloniti. Primjera radi, Izrael je u 48 sati digao 300.000 ljudi u borbenu pripravnost.
Srbija se rapidno naoružava
Odgovornost ili odgovor svakako leži i u činjenici da su hrvatske vladajuće elite u zadnjih nekoliko godina u skladu sa NATO smjernicama, makro i mikro obavještajnim podacima i ostalim dostupnim kanalima predviđali određene sigurnosne izazove, ali se treba postaviti i pitanje da li su previdjeli konkretne i jasne odgovore glede poboljšanja i povećanja vojne spremnosti kroz razne beneficije i materijalna prava dobrovoljnim i obveznim vojnim ročnicima.
Danas, od 40 europskih zemalja koje imaju oružane snage, njih 16 ima neki oblik služenja vojnog roka, dok među nekadašnjim republikama bivše Jugoslavije nijedna država nema obavezno služenje vojske. S druge strane, uz Hrvatsku, Srbija se rapidno naoružava unatoč slabijoj ekonomskoj moći od Hrvatske.
U Hrvatskoj je služenje obveznog vojnog roka suspendirano 2008. te zamijenjeno dragovoljnim vojnim osposobljavanjem. Tijekom prošlih godina pojedini ministri obrane pokušavali su ponovo aktualizirati uvođenje vojnog roka, ali to je propalo. Razloga je mnogo a oni su prvenstveno ekonomski - male plaće, uz nažalost manjak interesa za vojsku nešto je što vlast treba potaknuti na razmišljanje kako pridobiti interes i motivaciju kod mladih ljudi.
"Obukice" kroz sustav Civilne zaštite
Teško razumljivo i pomalo tužno ispada zgražanje pojedinih medija na ankete, emisije ili vox populi po kojima većina Hrvata vojne rokove u ovim sigurnosno izazovnim vremenima podržava.
Još gore zvuči da ovu ozbiljnu temu koriste neki naši političari kroz nekakva ideološka natezanja sa svih političkih opcija, a što su najgorljiviji zagovornici vojne obuke na političkoj sceni upravo oni koji ili nisu služili vojni rok ili su odabrali civilno služenje vojnog roka, a među njima su čak i oni koji za vrijeme Domovinskog rata nisu branili RH iako su imali prilike i mogli aktivno sudjelovati u njemu.
U izvršnoj vlasti odnosno u sigurnosnom i obrambenom sustavu imamo zasigurno sposobnih ljudi i ratnika koji bi temeljem svog znanja i stečenih vještina mogli i trebali uzeti glavnu riječ ispred nekih političkih marioneta ili nebitnih faktora koji vojni rok zamišljaju kroz razne "obukice" kroz sustav Civilne zaštite. Predlažu oni koji niti jedan takav tečaj ili obuku nisu niti prošli?! Nekad je bolje šutjeti nego valjati takve gluposti samo da te se čuje.
Sigurnost, kakva god bila, nema cijenu i nema alternativu.
