Tereza Kesovija dobitnica je nagrade za promociju Dalmacije u svijetu, a tradicionalnu feštu je organizirao Boris Kragić i njegova udruga Timbaar Dalmacije, u restoranu Lora Grill Željka Keruma.
- Mi se poznajemo od 1967. godine. Nagrada se dobiva za cijeli opus, životno djelo kojim se proslavilo Dalmaciju u svijetu. Na Tour de France je 60-tih godina su bili ona i Miro Ungar svake godine i onda su pjevali i to bolje od njihovih originala. Ona je čudo i samo njeno veselje, ona zrači i njena pjesma Nima Splita do Splita, Moj nono, to je nevjerojatno - rekao je Kragić.
"Jer da se Smoje jučer rodija ili sutradan, bila bi ruža puno jeftinija. Danas sam mora platit veliku cijenu pa san ima škandal"
Na fešti se okupilo u jednom trenutku i 250 ljudi, poznatijih Splićana, političara, kulturnjaka, oficijali, avokati i svake druge prežence, svijeta za kojeg bi neki rekli da je na izmaku snaga i da nestaje. A glavni povod je zapravo obilježavanje rođendana splitskog književnika i novinara Miljenka Smoje, ovog puta onog stotog. Među gostima je bio i Smojin vozač Smiljan Reljić s kojim je Smoje obilazio mjesta i ljude za svoje čuvene reportaže.
- Jutros sam se pokara s prodavačicom cvića na pazaru. Jer da se Smoje jučer rodija ili sutradan, bila bi ruža puno jeftinija. Danas sam mora platit veliku cijenu pa san ima škandal. Tako mi je počeja dan. A svak me pita kako mi je bilo sa Smojem. Ka u pravoj gostioni. I u autu smo imali gostijonu i družili se s gostioničarima i proputovali svita. Sa njim ti nije nikad dosadno. To je meni vrlina njegova. Mi nismo putovali dan pa sedam dana neputovat. Nego iz dana u dan, svaki dan do zadnjih godinu dana prije njegove smrti. Prošli smo Prag, Trst, Veneciju, nema di nismo bili, a da ti ne govorim po Hrvatskoj, a Brač cili od kamena do kamena. Na kraju smo završili na groblje u Žrnovnicu - kazao je Reljić onako leđero čekajući da dođe Tereza.
A kad je ona došla sve se uzvrpoljilo, vadili su se mobiteli, slikavalo se u sve 16. Nije se tribala puno namištat, ljubi je kamera.
- A šta činim cili život?! Rođena sam u Dubrovniku, a Split je moj grad. Time sam puno vam rekla. Split volim, Split je duša. To su oni počeci, Balada o tovaru, Čakule o siromajima, Zdenko Runjić, plejada predivnih ljudi. A Smoje ono što je Ćiro u nogometu, velikan. Niti se na njega smije ljutit niti zaboravit - priporučila je Tereza.
Glavni donator fešte - Željko Kerum
Jedva su je pustili da sidne na rezervirano misto za uglednu gospodu i zaslužnike. Počela se dilit i spiza, fažol i ječam na temeljcu od brujeta. A brujet je bija od čuvenog Višanina Karuze Kalambere. Neki su doduše pričali da mu je pomoćnik kad nije gleda stavija u njega karija, al nije potvrđeno iz više izvora. A bilo je i pršutića ko je tija. Pekla su se i četiri janjca ispod peke. Al je svit ječam i brujet već zakusija.
I onda se ukaza gazda, a možda i glavni donator ove fešte Željko Kerum. Svima se lipo javija, naročito starijem svitu. A posebno Terezi koja mu je pala na pleća. Izvor nam je reka da je bija već jutros iskontrolat jel sve u redu. Očekivalo se nekih uvrh glave 70 svita. Isto niko nije izaša ni gladan ni žedan. Svu čast našeg Miljenika Smoje.
- Ajte ća, ko vas je zva - reka bi Smoje zajebantski.
Dogodine, dok nam je Borisa Kragića i dalmatinske pisme, eto nas opet.
