Upoznali smo ga kao 18-godišnjaka, samouvjerenog i zrelog, dok je s kistom u ruci stajao pred svojom drugom samostalnom izložbom 'Vrata Dalmacije', postavljenom na impresivnoj Kliškoj tvrđavi. Bila je to 2021. godina, a pred Jakovom Bobašem, tada još srednjoškolcem, otvarala su se simbolična i stvarna vrata likovne scene.
Od tada do danas, mnogo se toga promijenilo – sazrio je, učvrstio i ugostio nas u Širokom Brijegu gdje studira na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, uspinjući se u svijet hrvatske umjetnosti kao jedno od najsvježijih i najintrigantnijih imena nove generacije.
S ponosom ističe da svoju umjetničku formaciju gradi na Akademiji, gdje je pod mentorstvom akademskog kipara Stjepana Skoke razvio prepoznatljiv stil koji balansira između figuracije i apstrakcije.
Njegovi radovi često istražuju odnose između čovjeka, prostora i emocija, koristeći slojevite kompozicije i bogate teksture. Posebnu pažnju posvećuje boji, svjetlu i kompoziciji, što odražava njegovu duboku povezanost s prirodom i svakodnevnim životom.
Na samom početku razgovora odlučili smo se prisjetiti trenutka kada je Jakov spoznao da ima talent, a kako je taj trenutak izgledao, otkriva u nastavku razgovora za portal Dalmacija Danas.
- Umjetnost me privlačila od malih nogu. Sjećam se da sam često crtao po stranicama bilježnica više nego što sam pratio nastavu. Prvi pravi poticaj došao je kad su moji učitelji i obitelj počeli ozbiljno komentirati moje radove i poticali me da nastavim. Tada sam prvi put osjetio da možda imam nešto posebno, a s godinama ta strast nije prestajala rasti.
Koliko ti je odrastanje u Dalmaciji utjecalo na to kako danas slikaš?
- Ogromno. Dalmacija je u meni ostavila boje mora, kamena, sunca i te posebne tišine koja vlada izvan sezone. Taj ambijent, tu specifičnu atmosferu, vrlo često nesvjesno unosim u svoje radove, bilo kroz paletu boja, igru svjetla ili kompoziciju. Dalmacija je jednostavno moj temelj, moj izvor inspiracije.
Motivi koje Jakov najčešće istražuje u svojim radovima odnose se na čovjeka, prostor i emocije. Kazuje nam da su to ponekad intimni trenutci, ponekad refleksije o svijetu oko nas.
Kako bi opisao svoj stil – imaš li neku tehniku koja ti je posebno “tvoja”?
- Moj stil je između figuracije i apstrakcije, jer želim zadržati vezu s realnošću, ali također se igram s njenim granicama. Volim raditi slojevito, stvarajući dubinu i teksturu, a tehnika koju često koristim je akril. On mi omogućava da radim brzo i u više slojeva, što odgovara mom načinu razmišljanja i pristupu umjetnosti.
Srednju školu je završio u Splitu, potom upisao Akademiju u Širokom Brijegu
Prije nego što je započeo studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, Jakov je pohađao Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu. To obrazovanje omogućilo mu je da stekne temelje u vizualnom izražaju i razvije tehničke vještine koje su mu pomogle u daljnjem razvoju umjetničke karijere. Naučio je kako spojiti kreativnost s funkcionalnošću, što mu je kasnije bilo od pomoći u slikanju i izradi umjetničkih djela koja nisu samo estetski dojmljiva, već i konceptualno snažna.
Kako ti studij na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru pomaže u oblikovanju umjetničkog identiteta?
- Puno mi znači to što imam podršku profesora, a ujedno slobodu da tražim svoj izraz. Kroz različite kolegije i praktičan rad naučio sam razmišljati o umjetnosti dublje i kritičnije. Akademija mi daje prostor da eksperimentiram, ali i izazove koji mi pomažu da se uspinjem kao umjetnik.
Kakva je atmosfera na Akademiji – postoji li osjećaj zajedništva među studentima i profesorima?
- Definitivno. Akademija nije velika, pa se svi poznajemo i osjećamo kao obitelj. Profesori su pristupačni i često se stvori odnos koji nadilazi klasičan “student–profesor” okvir. To omogućava otvorenost, dijalog i uzajamno razumijevanje, što je vrlo važno za moj umjetnički razvoj.
U Jakovljeve riječi smo se i sami uvjerili. Posjetili smo Akademiju i doživjeli onu posebnu atmosferu koju Jakov spominje. Osim što je u zgradama osjetiti duh zajedništva, mnogo se energije ulaže u dijalog između studenata i profesora, potičući kreativnu slobodu i potpunu angažiranost na umjetničkom razvoju.
Postoji li profesor ili kolegij koji je imao poseban utjecaj na tvoj razvoj i inspiraciju?
- Definitivno. Profesor Stjepan Skoko, akademski kipar i moj mentor, imao je velik utjecaj na moj razvoj. Njegov pristup radu bio je temeljit, nije nam davao gotova rješenja, već nas je poticao da sami dođemo do njih. To mi je pomoglo u izgradnji samostalnosti i samopouzdanja u radu, a samim tim i u daljnjem umjetničkom rastu.
Akademija također podržava mlade umjetnike organiziranjem studentskih izložbi i omogućavanjem sudjelovanja u raznim projektima i natječajima, kako u Širokom Brijegu, tako i šire.
Jakov smatra da su ta izlaganja izuzetno važna, ne samo za stjecanje iskustva, već i za jačanje samopouzdanja. Osim toga, Akademija često povezuje studente s vanjskim institucijama i galerijama, što je odlična prilika za daljnje umrežavanje i širenje umjetničkog kruga.
Kad bi trebao preporučiti Akademiju nekom tko tek razmišlja o upisu, što bi mu rekao iz svog iskustva?
- Rekao bih: Ako voliš umjetnost i želiš mjesto gdje ćeš imati podršku, ali i izazov, Široki Brijeg je super izbor. Imaš slobodu da istražuješ i razvijaš se, a ono najvažnije – učiš kako biti umjetnik, a ne samo kako crtati ili slikati.
Kakvi su ti planovi za daljnji razvoj umjetničke karijere?
- Za sada mi je cilj što više raditi, eksperimentirati i izlagati gdje god imam priliku. Još uvijek učim i tražim sebe kao umjetnika, ali upravo mi je to faza u kojoj najviše rastem. Svaka izložba i svaki rad za mene su korak naprijed, korak ka onome što želim postati.
Vidiš li se kao mentor ili organizator?
- Da, volim dijeliti iskustvo i povezivati ljude kroz umjetnost. Volio bih u budućnosti imati priliku mentorirati mlađe umjetnike i organizirati projekte koji bi potaknuli zajednicu da se još više uključi u umjetnički svijet. Umjetnost nije samo stvaranje, već i dijalog i povezivanje, i to mi je jako važno.
Ovaj mladi umjetnik nije samo mladi talent, on je vizionar s jasnom idejom o tome što umjetnost treba biti u ovom trenutku. I to nije slučajnost – to je rezultat godina predanog rada, istraživanja i truda da stvori djela koja neće samo ukrasiti prostor, već će izazvati promišljanje i razmišljanje o životu, emocijama i samoj umjetnosti.
Uz umjetnički talent, Jakov se može pohvaliti i nevjerojatnom podrškom svoje obitelji, koja je njegov temelj i izvor snage. Od samih početaka, obitelj mu je bila kamen-temeljac, pružajući mu ne samo ljubav i razumijevanje, već i stalnu vjeru u njegov potencijal.
Kroz godine podrške i ohrabrenja, oni su mu omogućili da se potpuno posveti svojoj strasti prema umjetnosti i da s povjerenjem kroči putem koji je odabrao.
Sretno, Jakove! Tvoj umjetnički put je inspiracija mnogima, a tvoja strast, predanost i podrška obitelji sigurno će te voditi prema još većim uspjesima.
Želim ti mnogo uspjeha i daljnjeg rasta u svijetu umjetnosti!
Razgovarali smo i s izv. prof. dr. art. Svetislavom Cvetkovićem dekanom Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, koji s ponosom govori o uspjesima svojih studenata.
Značenje i ugled Akademije potvrđuje i činjenica da su kroz njezine klase tijekom godina prošli studenti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Ukrajine, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Njemačke i Slovačke. Među kojima i talentirani Trogiranin, Jakov Bobaš.
Intervju s dekanom pročitajte uskoro na portalu Dalmacija Danas.
