Kamen je jedan od prepoznatljivosti otoka Brača. Može se slobodno reći kako je uz Zlatni rat, svjetski poznatu plažu i biser prirode u Bolu, kamen najveća bračka znamenitost. Svi znaju kako je upravo s bračkim kamenom sagrađena Bijela kuća, ali i mnoge druge poznate građevine i spomenici, te mnoge kuće Bračana na tom lijepom otoku.
Ali malo ljudi zna da Bol na otoku Braču u starim vremenima, dakle onaj izvorni, autentični dalmatinski stari Bol, nije kompletno sagrađen od bračkog, kako bi se to i očekivalo, nego i od hvarskog kamena. Dakle građen je i od kamena s otoka Hvara.
Taj kamen Boljani su brali preko puta svog mjesta na njima najbližim točkama hvarske strme obale, te ga brodovima prevozili preko kanala. To im je vjerojatno bilo lakše, a najvjerojatnije i jeftinije, nego ga dovoziti s onih njihovih lokalnih otočkih kamenoloma, poput onog u Pučišćima.
Ostaci tih malih minijaturnih kamenoloma mogu se i danas naći i vidjeti na mnogim naizgled surovim kamenim uvalama na sjevernoj obali otoka Hvara, nasuprot Bola.
Ako se malo bolje zagledate, na tim ravnim pločama, koje kao isklesane za sunčanje, moći ćete pronaći tragove ljudskog rada, te otiske alata kojima su naši preci brali kamen.
Suvremenom čovjeku taj rukopis je teško čitljiv, pa upravo zato mnogi i ne znaju za ovu priču.
Ova kamena zanimljivost ima i svoj nastavak, jer nisu hvarskim kamenom samo građene kuće u Bolu već su njime i pokrivene!
Naime, u davna vremena kuće su se gradile, ali i pokrivale kamenim pločama.
Taj kamen brao se u malom hvarskom kamenolomu udaljenom otprilike kilometar od mora i ovih spomenutih priobalnih kamenoloma, na lokalitetu čiji je naziv bio Petrore ili Petrode, a što je vrlo slično ili gotovo identično starom bračkom nazivu za kamenolome: “petrade”.
Tamo ubrane ploče magarcima bi se prenosile do obližnjih uvala i brodovima prevozile do Bola.
Te kamene ploče po strukturi su bile identične onima od kojih su se zidale kuće, ali su bile daleko tanje, pa time i lakše, što je bilo izuzetno važno za gradnju krovova.
Naravno, početak proizvodnje modernog crijepa za pokrivanje kuća značio je kraj potrebi za kamenim pločama koje su danas ostale sačuvane na krovovima samo u rijetkim, gotovo muzejskim primjerima kuća, a uglavnom zabilježene kao motiv na nekim starim fotografijama naših dalmatinskih mjesta.
Ipak sve se više danas ponovno javlja svijest za starom tradicionalnom arhitekturom, pa su kamene ploče kao pokrivalo za kuću, doduše u nekom novijem tehnološkom obliku opet u modi.
A stari kamenolomi na otoku Hvaru od kojih se gradio Bol na Braču ostali su samo nijemi svjedoci nekog davno svršenog vremena. Možda ih ova priča oživi.
Možda upravo na tragu ove zanimljive povijesne priče jednog dana ta mjesta budu dio nekog “kamenog puta” po uzoru na poznate “vinske puteve”.
Jednu od takvih priča, ali onu u suprotnom pravcu, dakle od Brača prema Hvaru, u vidu stvaranja, dakle branja kamena i klesanja, te transporta tj. putovanja kamene posude za ulje – “kamenice”, često pričam u svojoj obiteljskoj konobi u Vrbanju na otoku Hvaru.
Jer zanimljivo je znati kako je ubran kamen na Braču, kako je od njega napravljena kamenica za ulje, a posebno je zanimljivo znati i razumjeti kako je ta teška i masivna kamenica sa Brača dovedena na Hvar, u našu konobu, bez današnjih tehničkih pomagala, transportnih mogućnosti i tehnologije koju imamo.
I za kraj, kamen je definitivno bračka prepoznatljivost, ali nama Hvaranima je ipak drago da je naš kamen s Hvara ili hvarski kamen ostavio prepoznatljiv trag u obrisima prijateljskog nam i dragog Bola.
Sve su to neki naši zajednički geni kameni, sve je to onaj kamen za koji su nas vezali naši stari.
