Svjetioničar Vojo Šain javio se u N1 Studio uživo s Palagruže, najudaljenijeg i najjužnijeg hrvatskog otoka te kratko ispričao kako izgleda život jednog svjetioničara.
"Nisam usamljen. Palagruža je izvanredna, tu sam 12 godina, usavršio sam se i mentalno i drukčije", istaknuo je Vojo Šain na početku razgovora.
Opisujući jedan dan svjetioničara na Palagruži opisao je nezgodu koju su u ponedjeljak doživjeli:
"Jučer smo imali nepriliku. Važno je baviti se svakodnevnim osmatranjem, sigurnost plovidbe je na prvom mjestu. Uočili smo jučer objekt na moru, 2 metra visine iznad mora, nismo znali što je. Kontaktirali smo Korčulu koja je odradila svoj dio, poslali su brod, bilo je važno da ne padne noć. Radilo se o iščupanoj bovi za nevremena. Angažirana je policija iz Splita i uspostavili smo sigurnost."
Smatra da ovaj posao nije mentalno naporan: "Nikad nisam osjetio nostalgiju. Kad sam se tu zaposlio, prijatelj mi je rekao da ako osjetim depresiju, da radim. Ako puno misliš, nema puno od toga. Ako osjetiš da si u depresiji, daj prstima posla."
Druženja na Palagruži, naravno, baš nema osim ljeti. "Tu često dolaze ljudi, zimi manje. Uglavnom su to ribari, ali i gosti jer imamo dva izvrsna apartmana. Ljudi nam dolaze, ostanu tu i na drugim svjetionicima, želiš im pružiti najbolje", priča Šain i dodaje:
"Zime su za mene bolje, nikog nema, nitko me ne zafrkava."
Uz njega radi još jedan svjetioničar: "Dvoje je već puno. Nas dvoje smo tu pa si dojadimo, kamoli da nas je četvero."
Kopno mu, kaže, ne fali puno: "Da nema računa, ne bih želio ni poći doma. Ovako moram platiti račune, obitelj mi je doma, sin i njegova žena te dvije unučice i unuk. I sin mi je svjetioničar na Palagruži pa se vidimo na smjenama", kazao je za N1.
"Ovdje sam nešto više od 12 godina. Dok me zdravlje služi, još par godina radim, a onda penzija", dodaje i kaže da ne može zamisliti bolji posao:
"Nema boljeg posla. Kad sam prvi put došao, umro sam od straha, ali sam se onda zaljubio u Palagružu. Svašta sam radio, sve sam probao, ovo mi je najbolje."
