O tome kako je sve izgledalo 5. kolovoza 1995. godine, porazgovarali smo s Miljenkom Modrićem Mikijem, koji je tada bio zapovjednik 1. pješačke satnije 1. bojne legendarne 4. gardijske brigade.
– To je bilo vrijeme ponosa i slave koje ratniku ostaje trajno urezano u sjećanje. Vrijeme kada je hrvatski narod isto disao i vrijeme konačne slobode i mira. Predugo je rat trajao. U samom početku agresije na mladu Republiku Hrvatsku prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman pozvao je na obranu Domovine.
Slabo naoružani na početku agresije
Mladići i djevojke iz Domovine, Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta odazvali su se pozivu i stavili se na raspolaganje svome narodu za obranu od velikosrpske agresije i politike, kao što sam i sam napravio.
Bili smo slabo naoružani, slabo opremljeni, ali ljubav prema Domovini i narodu je nadomještala taj nedostatak. Nismo se žalili na ništa jer smo imali isti cilj, slobodu Domovine. Četiri godine smo ratovali, opremali se i uvježbavali za konačnu bitku, akciju "Oluja" i ulazak u kraljevski grad Knin.
Naime moram napomenuti da je bilo velikih i krvavih bitaka koje je 4. brigada vodila, a sve usmjerene jednom cilju - oslobođenje Domovine. Briljantna operacija Maslenica bitka svih bitaka, pa zatim Zima 94 gdje hrvatski vojnik u najekstremnijim i surovim uvjetima pobjeđuje neprijatelja i ovladava Dinarom gdje pokazuje svoju spremnost i odlučnost, nadalje Skok 1., Skok 2., Ljeto 95 i konačno dan D - "Oluja".
Kad smo saznali da krećemo u "Oluju" i oslobođenje okupiranih dijelova Hrvatske sve je zahvatila neka neopisiva energija, nitko nije spavao i svi smo čekali zapovijed da krenemo, jer znali smo što to znači za Hrvatsku i hrvatski narod i krenuli smo... a ostalo je povijest.
Sjećanja na poginule, Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik...
Tog jutra kada sam se sa svojim suborcima iz 4. GBR popeo na kninsku tvrđavu u 10 sati i sa zidina pogledao Knin, preplavila su me sjećanja na poginule prijatelje, spaljena sela, gradove Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, a posebno na moju Vrliku i svih užasa nametnutog rata. Preplavila me i zahvalnost što je gotovo, što će se ljudi moći vratiti svojim kućama.
https://www.youtube.com/watch?v=4XQGC9mSRt8
Na pitanje je li vrijedilo postoji samo jedan odgovor, naravno da je, jer je hrvatski narod želio svoju državu, svoju samostalnost i nama, hrvatskim vojnicima bila je sveta dužnost ispuniti im stoljetni san. I danas bih jednako postupio i spreman stao na branik Domovine.
Jedan ste od najodlikovanijih časnika u 4. GBR i dopredsjednik Udruge veterana 4. GBR, što Vam to znači?
– U početku rata nisu nam bili važni činovi ni odlikovanja. Jedinstveni cilj bila je slobodna hrvatska država. Nitko nije mogao pretpostaviti da će rat tako dugo trajati. Ja osobno sam mislio da će to trajati nekoliko mjeseci i da će Međunarodna zajednica i svjetski čimbenici pomoći u sprečavanju velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.
Brutalan i dugotrajan rat
Brzo nam je svima postalo jasno da će rat biti brutalan, svirep na najgori način i dugotrajan. Tada smo znali da bez prave obuke, odabira najboljih među nama, nema slobode i mira.
U hodu smo morali učiti i usvajati nova znanja i vještine. To je izgledalo ovako: teren, akcija, povratak u vojarnu i obuka i usavršavanje, ali presudan faktor je bio naš čovik, zajedništvo, ljubav i vjera u Boga i Domovinu. Nije bilo važnijih ni manje važnih, najbitnije je bilo sačuvati ljudske živote i svojim primjerom voditi i zapovijedati.
Želim istaknuti da je "Oluja" bila briljantna oslodilačka operacija koja je izvedena u maksimalno kratkom roku, bez velikih žrtava, što je ovu akciju, s obzirom što joj je sve prethodilo, uvelo u svjetsku povijest ratovanja.
Najteža zadaća u napadnim djelovanjima bila je odrediti poziciju svakoga od nas. Sebe sam stavljao uvijek na najtežu poziciju i svojim primjerom vodio svoje prijatelje i suborce.
Danas pomažemo suborcima
Danas kao dopredsjednik Udruge veterana 4. GBR sudjelujem u svim projektima i na raspolaganju sam za pomoć svojim suborcima.
Udruga kroz razne projekte i radionice djeluje aktivno i humanitarno za veterane Domovinskog rata i članove njihovih obitelji. Pridružila su nam se i djeca branitelja koja također humanitarno djeluju. Naš cilj je u okviru naših mogućnosti budućim naraštajima ostaviti uređenu Domovinu i povijest kao zalog budućnosti.
Sretno sam oženjen čovjek sa svojom Nikolinom i otac dviju prekrasnih kćeri Ane i Klare. Uz obiteljske obaveze, sada u miru aktivno sudjelujem u edukaciji mladih ljudi i promicanju istine o Domovinskom ratu – za kraj će Miljenko Modrić Miki.
