Sretnem nedavno u gradu dragog prijatelja... dugo se ne vidjesmo.
- Hej mala, izvrsne su ti kolumne.
- Ma baš ti hvala.
- Pa da, uvik me nekako iznenadiš, svaka ti je drugačija, čekam da mi dosadiš, a ti sve zanimljivija... a o čemu trenutno pišeš?
- Ma malo je nezgodna tema, pišem o probavi.
- O probavi? Čijoj probavi?
(Smijem se) ... ma ne brini, neću o tvojoj.
- Pa o čijoj ćeš?
- Ne paničari, neću o tvojoj.
- Ma ne paničarim, mislija sam da mi moju muku čitaš na licu, pa sam u panici.
- Zašto si pobogu u panici?
- Pa da mi ime ne spomeneš.
- Pa šta je tu tako strašno?
- Zamisli da se sređen i namirisan šetan Rivom, a ekipa upire prstom u mene...
- Ne kužim, zašto će upirat prstom?
- Pa znaš naš narod. Odma krene ruganje... "Je, zgodan je lik, šteta što ima problem sa probavom."
O majketimile, sad više ne znam bi li pisala ili ne bi. Pa zar ljude ne zanima koje biljke potiču probavu, a koje je usporavaju ili čak blokiraju? Zar ne znaju koliki utjecaj na zdravlje ima probava? Naravno da ih zanima, naravno da znaju, ali se taj problem često šutne pod tepih, o tome se ne priča. Malo je ljudima nelagodno, makar je jako važno, zdravlje je u pitanju.
Ništa onda, pisat ću o svojoj, samo svojoj probavi. Nema mi druge, a i lakše je, manja mi je odgovornost.
Kako je sve počelo?
Poticaj za pisanje o probavnim tegobama dogodio se nedavno, prilikom šestodnevnog putovanja u Italiju sa mojom Majom, prijateljicom iz djetinjstva.
Znamo se i prijateljujemo otkad smo se rodile. Obe volimo putovanja, ma gdje bilo, obe smo zaključile da ne sitničarimo oko hrane, smještaja, ma ni oko čega... ali, ah ta probava. Ah te “blokade”!
Ranojutarnji pozdrav postao je rutina:
"Jesi uspila?"
"Nisam, a ti?"
"Ma jok, ali sutra je novi dan, nova nada!"
Ma kako da ne, malo morgen...
Što pomaže probavi (a što ne)?
Svi znamo da je za optimalnu probavu važno:
-
voditi računa o ravnoteži u ishrani,
-
konzumirati raznovrsne i prirodne namirnice,
-
izbjegavati prejedanje, te
-
izbjegavati hranu koja opterećuje probavni sustav.
Trebalo bi, istina, izbjegavati i ljude koji nam opterećuju moždani i srčani sistem, proizvode napetost i muku. Kako je to skoro pa nemoguće, držimo se hrane.
Moj osobni recept za "deblokiranje"
Moje spoznaje i iskustva nemojte uzeti kao jedini ispravni put. To je samo moj put prema redovnim “deblokiranjima”.
Vi ćete se sigurno potruditi pronaći svoj.
Jedan stari (pred mirovinom) ginekolog (da, baš ginekolog) dao mi je najvažniji savjet o blokadama:
"Pronađite dio dana kad ćete to raditi svaki dan, u isto vrijeme."
I jesam. Potrudila sam se. Sve ostalo naučila sam usput.
Što me sigurno "deblokira"?
Ne preporučujem čajeve jer ih rijetko pijem, ali zato imam svoju listu namirnica koje me redovno spašavaju:
1. Pome (rajčice) – od svibnja do studenog u svježem stanju, a zimi šalša iz mojih zlatnih staklenki.
2. Poriluk – juha od poriluka je sveta stvar, nikad ne omane.
3. Artičoke – prava blagodat za probavu.
4. Trešnje – nezaobilazne u svibnju i lipnju.
5. Divlje šparoge – od veljače do kraja travnja.
Što još?
Voća i povrća ima još, ali ja u vrtu nemam šljive pa ih ne spominjem.
Pričam samo o svojoj probavi, da vama, božemiprosti, ne bi bilo neugodno kao onom liku s početka.
A suhe šljive svi ionako oduvijek znaju čemu služe.
Ja čak mislim da se u pašticadu ne stavljaju radi okusa, nego radi deblokiranja.
Mudro, nema šta.
I za kraj...
S vremenom svi nađemo svoj put i način deblokiranja. Nikad se ne bih odrekla nekih “blokatora” kao što je janjetina sa ražnja – teško, gotovo nemoguće. Uz sve posljedice, jer za neke stvari vrijedi ona čuvena, malo modificirana rečenica Scarlett O’Hare:
"Mislit ću o tome sutra."
