Dominikanac Leon Pereira, kapelan je za hodočasnike engleskog govornog područja u Međugorju. U Međugorje je prvi put došao početkom Domovinskog rata 1991. godine kao 20-godišnji mladić. Sve do dolaska ovdje, kaže, cijelo njegovo životno putovanje do tada je bila samo priprema za Međugorje.
Upravo je ovdje, daleke 1983. godine kada je još kao dječak slušao o Međugorju u rodnom Singapuru, posijana klica njegovog redovničkog zvanja. Ističe kako se ovdje osjeća kao doma, ugodno i sigurno jer ga je Gospa uvijek usmjeravala i vodila kroz život. Njegova je misija moliti i klanjati se Gospodinu a ovdje to može jer kako svjedoči o snazi Međugorja, ovo je mjesto gdje Bog obraća srca. Često ga se može vidjeti u Kapelici klanjanja gdje se hodočasnicima pruža mogućnost za tiho klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu, piše portal vjera.hr.
U prekrasnom svjedočanstvu ovog svećenika, koje se može poslušati na YouTubeu fra Leon svjedoči svoje mistično iskustvo pa kaže:
“Blažena Majka me upitala: ‘Jesi li spreman trpjeti?’ ..Onda mi je pokazala budućnost. Rekla je da dolazi vrijeme kada će se gotovo svaki katolik stidjeti Isusovih riječi. Rekla je da će vrlo malo katolika ostati vjerno, vrlo malo. A oni koji to učine bit će užasno progonjeni od strane drugih katolika. Zatim je rekla. ‘Ne idi me tražiti, doći ću ti kad budeš umirao’.
Ovaj svećenik primio je i spoznaje o samom Međugorju, kaže da tamo ima i svijetla i sjena, ali daleko više svijetla.
Jedne prilike je rekao: ‘Neki ljudi kažu kako postoji opasnost ako idemo na mjesta poput Međugorja. To je istina. Prva i najvažnija opasnost je ta da Međugorje može biti lažno. A ako je lažno, svi smo u opasnosti da budemo prevareni. A ako smo prevareni, kako smo prevareni? Molitvom krunice svaki dan iz srca, odlaskom na misu svaki dan, odlaskom na ispovijed jednom mjesečno, čitanjem Bibliju, postom srijedom i petkom? Oh, sretne li obmane. Želio bih da cijeli svijet bude prevaren na ovaj način!’
Znakovi i čuda Međugorja
“I ja sam iskusio ono što nazivam malim znakovima. Govori se o čudu sunca, krunica pretvorenih u zlato ili intenzivnog mirisa ruža. I sam sam iskusio sva od ova tri, ali ne dižem buku oko njih i obeshrabrujem ljude da se drže za te malene znakove kao da su sami sebi cilj. Veliki znakovi u Međugorju su sakramenti – ispovijed i euharistija – jer sve je to o Isusu. Ako nismo ovdje zbog Isusa, onda gubimo vrijeme,” upozorio je.
Što se tiče sakramenta ispovijedi, vlč. Leon se osvrnuo na broj ljudi koji se vraćaju u ispovjedaonicu nakon 20, 30, 40 pa i 60 godina izbivanja što je posebna vrsta čuda.
Govorio je o velikom broju svećenika i redovnika koji svoja zvanja pripisuju Međugorju, te o ljudima koji doživljavaju dramatične promjene; Katolici koji su se razveli i ponovno vjenčali na primjer, ili oni u istospolnim vezama koji su „došli ovamo i odrekli se svog prošlog života te krenuli slijediti Isusa i živjeti u skladu s njegovim zapovijedima, te živjeti potpuno pomireni sa svojim Bogom i svetom majkom Crkvom,” još su neka čuda zbog kojih Međugorje toliko svijetli u svijetu a jedno od impresivnijih čuda je, kaže ovaj svećenik, čudo klanjanja, javlja portal vjera.hr.
“Klanjanje je doista srce Međugorja”, rekao je. “Sjećam se, pokraj mene je sjedio afrički svećenik tijekom klanjanja, a vani je klečalo 10.000 ljudi i moglo se čuti kako je pala pribadača. Okrenuo se prema meni i rekao: ‘Sada vjerujem da se nešto događa u Međugorju’, i ja se slažem s njim, nešto se događa.”
