U četvrtak s početkom u 18 sati u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu održano je predavanje "Za zdrav razvoj djece i mladih", u organizaciji Poliklinike Doctus. Na jednom mjestu okupilo se više stručnjaka, a svi prisutni imali su priliku čuti nešto više o važnosti rane intervencije, o autizmu, ekranizmu te nizu drugih zanimljivih tema.
Ono što sve roditelje zanima jest kada je potrebno obratiti se stručnjacima ukoliko se primijeti neko odstupanje u rastu i razvoju djece. O tome je nešto više govorio prof. Dragan Lisica, logoped s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom. Ono što je istaknuo jest da se posljednjih godina povećao broj djece s razvojnim rizicima i teškoćama u razvoju, a roditelji bi trebali što ranije potražiti pomoć stručnjaka ukoliko primijete da nešto nije u skladu s djetetovom dobi. Pojasnio je prof. Lisica zašto je potrebno odmah reagirati - jer čekanje medicinske dokumentacije često traje predugo, jer je obitelj u tim trenucima ranjiva i nesigurna, kao i zbog toga što stručnjaci posjeduju bogata znanja u kliničkoj procjeni terapije. Također je važno naglasiti da dijete u dobi od rođenja do 7. godine života najbolje uči.
"Čekaj, pa vidi"
Marija Magdalena Matković, logopedica, ističe da se roditelji u mnogo slučajeva vode "čekaj, pa vidi" pristupom, no često se dogodi da se, čekajući da dijete prevlada problem, gubi dragocjeno vrijeme.
Fizijatrica Ivana Šegvić kazala je u svojem predavanju da se čak 70 posto problema u dječjoj dobi može riješiti ranom intervencijom i terapijom. Kaže da je sve više djece s različitim poteškoćama, kao i da broj zahtjeva za ranom intervencijom raste svakodnevno. Ističe da danas svako drugo ili treće dijete ima blagi poremećaj govora. Nažalost, većina škola i vrtića nemaju logopeda, a polaskom u školu kreću problemi poput disleksije, disgrafije i diskalkulije. U cijelom procesu terapije jako su važni roditelji, no važno je istaknuti da nije lako uklopiti terapije u svakodnevne obveze obitelji.
Veliki problem djeca imaju i sa držanjem odnosno kralježnicom, za što možemo zahvaliti današnjem načinu života - djeca se manje kreću, ne igraju se vanka kao što su se djeca nekada igrala,...
"Naš interes je tjelesno i psihičko zdravlje djeteta i sretna obitelj", zaključila je Šegvić.
Andrea Banović Trzin, logopedica, ističe da je najčešći razlog javljanja stručnjaku kašnjenje govora. Malo je onih koji se jave unutar djetetove prve godine života. Okolina je uglavnom usmjerena na govor i prvu djetetovu riječ, ali treba uzeti u obzir da komunikacija i govor nisu jedno te isto, važno ih je razlikovati.
Obilježja rane komunikacije su: usmjerenost na socijalnu okolinu, monitoriranje socijalne okoline, kontakt očima, interaktivnost, dijeljenje uživanja, odazivanje na ime, vještina združene pažnje, imitacija i odgovaranje na verbalne upite drugih osoba. Banović Trzin je navela i kada je potrebno potražiti pomoć stručnog tima:
- ako je do 12. mjeseca djetetova života izostalo brbljanje i ako dijete ne koristi geste
- ako u dobi od 16 mjeseci ne govori
- ako u dobi od 24 mjeseca ne kombinira riječi
Procjena kroz igru
Martina Karadža, edukacijski rehabilitator, pojašnjava da se procjena odvija kroz igru te da je cilj procjene pružanje djetetu i roditeljima stručne podrške. Također im se daju smjernice za daljnji razvoj. I Anica Jović, radna terapeutkinja, potvrdila je da se s problemom treba što prije uhvatiti u koštac.
O ekranizmu je govorila logopedica Veronika Perić. Upravo ekranizam je veliki problem danas. Po Američkoj udruzi pedijatara dijete do 18. mjeseca života ne bi smjelo biti izloženo ekranima, iznimno u slučajevima videopoziva s odraslom osobom. Djeca od 18. do 24. mjeseca života mogu gledati jedan sat edukativnog sadržaja uz prisutnost odraslih, dok djeca do 5. godine života mogu gledati jedan sat needukativnog sadržaja dnevno, dok je vikendom dozvoljeno nešto više- ukupno tri sata. Veronika Perić ističe da iako ekrani imaju neke prednosti, ipak imaju i mnogo negativnih posljedica. Negativan utjecaj očituje se u kraćem rasponu pažnje, teškoćama emocionalne regulacije, lošijim socijalnim vještinama, kašnjenju u razumijevanju i kašnjenju u govoru, takva djeca imaju lošije akademske vještine te teškoće sa spavanjem.
Djeca danas manje vremena provode u igri, a više pred ekranima. Danas se također misli da prevelika izloženost ekranima uzrokuje autizam, no to - nije istina. Ono što možemo učiniti da djecu odmaknemo od ekrana jest zajedničko gledanje, odlazak na lokacije bez ekrana, ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom te razgovor s djetetom.
Nataša Čičin Šain, edukacijska rehabilitatorica, dijagnosticira autizam kod djece ADOS metodom. Ono što je bitno naglasiti jest da autizam nije bolest već stanje i ne može se izliječiti. Jednom kada se dobije dijagnoza, ona je trajna i doživotna, ali napredak je moguć. Često se miješa ekranizam i autizam, ali razlika je u tome što se ekranizam može izliječiti.
Sonja Koludrović, defektologica, pojasnila je prisutnima što nakon vrtića te kakvi sve programi postoje za djecu s teškoćama, dok je logopedica Ana Viđak pojasnila pojmove disleksije, disgrafije i diskalkulije.
Svoja predavanja su održale i psihoterapeutkinja Olja Marasović Podlipec i psihologinja Katarina Marinović. Govorile su o psihološkim problemima djece i adolescenata te ulozi roditelja. Marinović je naglasila da je cijela obitelj ranjiva ukoliko dijete ima teškoće u razvoju te da je bitno da roditelji nađu vrijeme za sebe, da ne smije briga o djetetu biti jedino što će raditi u životu.
Posljednja je pred okupljene izašla specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije Anđela Kovačević koja ističe da je u Europi drugi najčešći uzrok smrti među mladima od 10. do 19. godine samoubojstvo. Zato je jako važno reagirati i potražiti pomoć na vrijeme. Moguće je, kaže Kovačević, da čak i dijete od dvije godine bude depresivno.
Mnogi ponašanje djece pripisuju pubertetu i računaju da će proći, no važno je znati da uvijek mogu potražiti pomoć stručnjaka. Bolje je pitati nekoga na vrijeme za savjet, jer kasnije može biti - prekasno.
