Pjevač Haris Džinović (71) priznao je kako njegovi počeci karijere nisu bili nimalo laki. Nije bio siguran što točno želi u životu, a onda kada je napokon odlučio da se želi baviti glazbom, morao je dugo putovati do studija. Osim karijere, dotaknuo se odnosa sa suprugom Melinom, svog života u Parizu te ostalih dosad nepoznatih detalja.
- Prvo, moji počeci su bili ono ni tamo ni ovdje. Hoću li nogomet, ili ću skijanje ili hoću li muziku... Međutim, bilo je vrlo teško iz razloga što je u Sarajevu bio samo jedan studio, koji je bio u Radiju Sarajevo. Kasnije će biti drugi studio koji je kupljen za Olimpijadu na sarajevskoj TV. I svi ti studiji su bili uglavnom pri radiostanicama u velikim gradovima. Eh, doći na red... Put do snimanja je bio vrlo težak - ispričao je Haris za Avaz.ba.
Haris je inače živio u Parizu 22 godine, a onda se vratio u svoj rodni grad Sarajevo. Šuška se kako je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine teško postati zvijezda, a on na to kaže:
- Davno sam ja rekao: 'Onog trenutka kad gurneš glavu iznad linije prosječnosti, svi nastoje da te svuku dole'. To je tako. Takav mentalitet i za to se teško, stvarno, izboriti se. Ali može se. Mada je teško to postati i ostati samo u Sarajevu, moraju se obići svi gradovi, Beograd, Zagreb, da i tu dobiješ neku verifikaciju. I Oliver Dragojević je prošao kroz Beograd, i Dino Merlin, i Goran Bregović, Zdravko Čolić, Halid Bešlić... Govorimo o Jugoslaviji ovdje. Kao što svi Francuzi prolaze kroz Pariz, Španjolci kroz Madrid... Glavni grad je ipak nešto iz čega sve kreće. Nije to samo pitanje ove vrste umjetnosti nego svake.
Što se tiče odnosa sa suprugom Melinom, Džinović smatra:
- Ne bih ja pričao braku. Vidite, obitelj je intimna stvar koju ja ne iznosim po novinama, tako da... Ne dam ja svakome da prčka, daje svoje mišljenje i da čita vezano za moju obitelj. Ovo je nešto što je usmjereno na mene, a obitelj je nešto sasvim privatno, nešto posebno. Rijetko kada izjavim nešto o njoj, možda neki detalj, ali...
Ipak, pjevač je svojoj supruzi velika podrška.
- Mi smo obitelj kao i svaka druga, obična, gradska. Uklopili smo se u gradski život i ovdje i u Parizu, Kanu, Londonu... Sve je potpuno isto, nema ništa da je nevjerojatno ili da hodamo po nebu - rekao je.
Novogodišnjih želja, kaže, nema.
- Što će mi?! Dobro mi je u životu da bih tražio od Boga bilo što, suviše mi je dao, tako da nema smisla tražiti više. Dobra obitelj, kuća, zdravlje dobro kod sviju, dobro radimo.. Što još treba? Putujemo gdje hoćemo, jedemo što hoćemo, pijemo, oblačimo se, izlazimo... Što preko toga, moja ti? - zaključio je.
