Nitko nam nije obećao da će život biti lijep. Nadamo se, živimo s vjerom da ćemo dočekati osobni procvat i sreću, nadamo se da će nas tragedije mimoići. Samo rijetkim sretnicima to pođe za rukom. Ovo su dani kada bi trebali preispitati sami sebe. Svako zlo dolazi od čovjeka. Tko je srušio Vukovar? Ne (čovjek)! Lako je za zidove, oni će se obnoviti. Lako je za klupu u parku, doći će druga. Ali čovjek? Kad izgubi sina, sestru, brata, oca, majku… Ne, to se ne može obnoviti.
Vukovar je simbol stradanja, simbol otpora. Vukovar su ljudi
Ranjeno srce cijeli život nosi ožiljke. Vukovar je simbol stradanja, simbol otpora. Vukovar su ljudi. Oni su pretrpjela najviše boli. Kako objasniti djetetu da nema više oca? Kako objasniti ljudsku svirepost? Nitko nije gori od čovjeka. Mi smo najgora bića koja postoje. Čemu to? Zašto? Kakva je majka odgojila te neljude? Kako čovjek može živjeti sa takvom savjesti?
Ne razumijem, a nikada i neću. A gledam presliku Vukovara svakog dana. Gledam ljude koji se ne libe učiniti bilo što samo da bi oni uživali u tom lažnom okusu pobjede. Nikada se ljudski život nije manje cijenio. Ne pazimo jedni na druge. Većina se ponaša kao ranjene zvijeri. Grizu sve oko sebe. Što njima predstavlja drugo biće? Ništa. Uništit će ga i zgaziti kao žohara. To što nekog mogu uništiti, daje im osjećaj lažne moći, osjećaj da sve mogu. Tko od nas nije doživio da padne na koljena? Tko nije doživio osjećaj da mu se duša kida od boli? Koliko puta su ljudi porušili sve u meni, i ostavili pustinju?
Previše puta. Nisam jedina, znam to. Bol ima faze kao i svaka bolest. Trebamo se znati nositi s njom. Treba uništeno graditi mrvicu po mrvicu. Ne ide to preko noći. Ali, kad se izgradimo, ondje gdje su nekad bile pukotine, tu smo najčvršći. Ma, ruši, čovječe. Ako je to jedino što znaš, samo izvoli. Govoriš o sebi, i onom što ti jesi. Kako se osjećaš dok rušiš? Moćno? Ali, sve jednom dođe na naplatu. Ne možeš sijati zlo, a očekivati dobro. Čovječe, kako spavaš? Moliš li se za svoju djecu, a uništavaš tuđu? A imamo razum da znamo odvojiti dobro od lošeg, ali većina ne zna razliku između to dvoje.
Klonim se loših ljudi, ali neće oni mene. Ja kao da sam magnet...
Tu smo samo privremeno. Trebamo ostaviti trag dobrote, a ne zla. Koliko god vam ruke grabile, bit će prazne kad odete sa ovog svijeta. Sjećat će nas po našim djelima, ili nedjelima. Zar je problem biti čovjek? Svima koji su me povrijedili, odavno sam oprostila. Ne mrzim nikoga, niti sam sposobna za mržnju. Obrišem suze, pokupim djeliće srca, pokrpam ga, i idem dalje. Navikla sam na to. Izgradile su me tragedije i loši ljudi. Doista mi se sviđa ono što jesam. Gradila sam sebe puno puta iznova. Klonim se loših ljudi, ali neće oni mene. Ja kao da sam magnet za sve one koje bih trebala zaobići u što većem luku.
Hvala svima koji su bili loši prema meni. Hvala vam što ste mi pokazali kakva ne trebam biti. Hvala vam za svaku prolivenu suzu, i svaku bol. Poznato je da suze čiste dušu i bistre pogled. Hvala vam za pustinju koju ste ostavili iza sebe, jer sam tu sagradila oazu. Sve porušeno se iznova izgradi. Svaka rana zacijeli, iako ostanu ožiljci.
Biti dobar čovjek, to je najteže
Svaka bol prođe, a ako nisi čovjek, to ne prolazi. Sami birate što ćete biti. Uvijek su postojali oni koji su rušili, i oni koji su gradili. Ne mogu oni srušiti onoliko koliko ja mogu sagraditi. I svaki put, kad pomislim da me ništa ne može iznenaditi, iznenadi me zlo u ljudima. Biti dobar čovjek, to je najteže. Zato ih tako malo i ima.
