Sveučilište u Splitu u sklopu projekta Dnevnik čitanja, sa suradnicima već treću godinu zaredom organizira susrete s hrvatskim književnicima.
U sklopu Dnevnika čitanja ovaj mjesec 24. studenog u 19 sati u Sveučilišnoj galeriji na sveučilišnom kampusu u goste nam dolazi hrvatski književnik i novinar Vedran Kukavica. Književna večer otvorena je za studente i javnost, stoga Vas sve pozivamo na susret. Na susretu bit će riječi o njegovom književnom stvaralaštvu, novinarskom radu, ali i ostalim društvenim temama, između ostalog predstavit će nam i posljednji obljavljen roman Neminem. Vedran Kukavica izuzetan je narator stoga je zagarantirana zanimljiva večer začinjena humorom. Program će moderirati Marin Pelaić.
Vedran Kukavica (Imotski 1965.) profesor je filozofije i diplomirani lingvist, dobitnik Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za najbolji studentski rad 1990. godine. Tijekom Domovinskog rata bavio se ratnom propagandom u Upravi za informativno-psihološko djelovanje (IPD) Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Novinarsku karijeru započeo je u "Slobodnoj Dalmaciji", radio je u "Nedjeljnoj Dalmaciji", "Obzoru", "Vjesniku" i "Globusu", a objavljivao je tekstove i u brojnim drugim hrvatskim tiskovinama. Bio je marketing menadžer u Privrednoj banci Zagreb, koncernu Agrokor i Financijskoj agenciji te glasnogovornik Hrvatskog fonda za privatizaciju. Urednik je “Poslovnih vijesti” na Četvrtom programu HTV-a.
Bavi se planinarenjem, zagovara ketozu i političku nekorektnost. "Ja nisam Švabo" njegov je prvi roman. Tim romanom Vedran Kukavica se uvrstio među probrane naše autore koji su se bavili Dalmatinskom zagorom, a recenzent Ratko Cvetnić usporedio je „Švabu“ s nezaboravnim „Prosjacima i sinovima“ velikog Ivana Raosa.
„Neminem“ roman je objavila Umjetnička organizacija Artikulacije iz Koprivnice. Svatko bi da je netko drugi, samo rijetki požele postati nitko i ništa. Ugledni profesor filozofije, ravnatelj Instituta, utemeljitelj zagrebačke postlakanovske škole, jednog subotnjeg jutra odlučuje jednostavno – iščeznuti. Prvi johatsu u Hrvata napušta obitelj, društvo i posao, raspodjeljuje imovinu, ispisuje se iz svih nomenklatura, razdržavljuje se i rashrvaćuje te postaje obično nezavedeno tumaralo, tek pokretni komad mesa na zagrebačkom pločniku.
