U današnjem nastavku suđenja Filipu Zavadlavu, posebno je šokantno bilo čitanje iskaza svjedokinje Marije Brkljačić, gdje se teško ranjeni Jurica Torlak pokušao sakriti te potražiti pomoć. Svjedočanstvo je to o posljednjim minutama života jedne od žrtava optuženog...
“Bila sam u svom dvoru u Senjskoj ulici, oko 15:30 sati ili malo iza, čula sam veći broj uzastopnih rafala. Kad sam to čula, sve me vratilo u doba Domovinskog rata.
Brzo sam skupila robu i krenula na izlaz kapije, gdje sam vidjela trg na Šperunu koji je bio u dimu. Kako osim dima nisam vidjela ništa drugo, vratila sam se u dvorište te počela zatvarati kapiju...
"U prvi mah mu nisam povjerovala"
U tom trenutku je iz Smojine ulice naišao Jurica Torlak. Njega poznajem osobno, godište je mojih sinova, Jure je dok je odrastao znao dolaziti kod nas i igrati se u dvoru.
Prema meni je bio uvijek dobar i pristojan, što se s njime kasnije događalo ne znam, osim da je u prometnoj nesreći usmrtio jednu curicu i zbog toga odgovarao. Kad se pojavio na vratima dvora, rekao mi je: “Mare, propucan sam, umrit ću!” U prvi mah mu nisam povjerovala, jer nisam vidjela krv, ali kad se uhvatio za kapiju, niz ruku mu je tekla krv. Zaključila sam da je njega propucalo na trgu Šperuna te sam ga uvela u dvor, sjela na stolicu, dala vode sa šećerom, ovlažila papirnatu maramicu te njima osvježila lice i glavu.
Cijelo vrijeme Jurica je govorio da će umrijeti, da mu zovem majku. Moj sin stanuje sa mnom, pozvao je Hitnu pomoć, a Jure se počeo trzati, vidjela sam da je u teškom stanju. Uvela sam ga u kuću, polegla na krevet u prizemlju, utoliko je došla prva pomoć. Djelatnici su mu pružali pomoć, koristili gaze i komprese, stavili ga na krevet na kolicima i odveli vozilom u bolnicu...” kazala je svjedokinja tijekom istrage dok je danas tih nekoliko rečenica i službeno uvedeno u sudski spis.
"Želim da se njegov ubojica kazneno progoni"
Kako na jučerašnju raspravu nije došla majka Jurice Torlaka, dok je jutros odvjetnik Branko Šerić prihvatio čitanje iskaza većine svjedoka (dakle ne mora ih se dovoditi pred raspravno vijeće, nego se prihvaćaju njihova svjedočanstva dana tijekom istrage), tako je zabilježeno što je kazala Milena Torlak koji dan nakon strašnog zločina.
“Tog dana sam ja prva otišla iz stana prošetati do Labuda, Jurica je ostao kući. Iza 16 sati sam doznala što se dogodilo – susjeda iz Senjske je s Juričinog mobitela nazvala njegovog brata i kazala što se dogodilo. Dok sam se vratila, cijelo područje Varoša je bilo blokirano policijom. Ne znam je li Jurica preprodavao drogu niti je li koga ucjenjivao ili tukao, prema meni je bio uvijek dobar i pažljiv. Znam da ga je događaj početkom 2004. godine, kada je u prometnoj usmrtio curicu, od tada progonio te je počeo puno piti... Želim da se njegov ubojica kazneno progoni, jer mi nije jasno da bi netko mogao na tako bezočan, okrutan način ubiti drugoga. Nitko nema pravo uzeti pravdu u svoje ruke, nije mi jasno da tako nešto netko može opravdavati”, odlučna je bila majka Jurice Torlaka, priznajući kako je lošeg zdravlja, u šoku i s teškom nesanicom nakon zločina.