Siščanin sa zagrebačkom adresom unazad desetak godina, Haris Ćehić, javio se portalu Glas otoka kako bi s čitateljima podijelio zanimljivu priču. Haris unazad nekoliko godina ljetuje u Starom Gradu na Hvaru, pa ga je oduševilo kada je prilikom iskrcaja doniranih potrepština za stradale u potresu naišao upravo na donacije iz mjesta gdje on i njegova supruga imaju kuću.
Naime, kako otkriva, odmah nakon potresa na području Petrinje, Gline i Siska javio se kao volonter Civilne zaštite i došao pomoći svome rodnom gradu, u kojemu je odrastao, završio školu, stekao prijatelje za cijeli život.
“Zadnjih nekoliko godina ljeta provodim u Starome Gradu. Moja djevojka, također Siščanka, ljeta u Starome Gradu provodi od rođenja. Prva susjeda nam je gospođa Jasminka, ravnateljica Osnovne škole. Toga dana, 02. siječnja, volontirao sam u Sisku, u Sabirnom centru Strukovne škole. Stigao je ogroman kamion splitskih registracija. Pitali su tko će ići u kamion i dodavati robu, prijatelj i ja smo se odmah popeli. Počeli smo dodavati robu ljudima u lancu”, otkriva Haris Ćehić i dodaje da je djed njegove supruge bio jedan od liječnika u Starome Gradu sredinom 50-ih godina.
U jednom trenutku nastao je zastoj, da bi tada zapazio kutije na kojima je pisalo “Stari Grad – otok Hvar”.
“Jako me dirnula humana gesta otočana koji su donirali za potrebite. Odvojili su od sebe da bi pomogli drugome u nevolji. Ljudi moji, ovo je velika katastrofa. Vječno sam dužan svome Starom Gradu i ako Bog da, vidimo se iduće ljeto. Hvala vam još jednom od srca, kamion je ispražnjen, sva roba, hrana, higijena, voda je otišla na adrese diljem Banije. Sudbina je valjda htjela da baš ja budem taj koji će se još više povezati s vašim i mojim otokom”, posvjedočio je dugogodišnji gost Staroga Grada, Haris Ćehić.
