Legendarni golman Hajduka Danijel Subašić protiv Šibenika (3:0) završio je igračku karijeru, travnjak je napustio u 24. minuti uz suze.
"Htio bih se zahvaliti Hajduku, suigračima jer su kada sam odlučio da ću završiti karijeru sve se poklopilo. Momci su uzeli Kup. Zadnja utakmica je ta koja možda nikome ništa ne znači, meni su ove 24 minute značile kao sve one prije. Hvala svima od predsjednika do svih koji vode računa o nama igračima“, rekao je na oproštaljci Danijel Subašić, piše Gol.hr.
"Livi je rekao prije utakmice ako bude nešto da ću ja pucati. Čekao sam, ne bi bilo jednostavno. U cijeloj karijeri nisam imao ljepše zagrijavanje. Bitno je otići uzdignute glave. Izašao sam na teren sa sinom.“
Na spomen Hrvoja Ćustića nije uspio zadržati suze.
"Igrali smo u Osijeku na dan kad je Hrvoje preminuo. Netko me pitao imam li duplu majicu. Bila mi je želja da to ostavim na sjeveru. Znamo da Torcida drži do svakoga, pogotovo do ovih kojih nema.
Kako će Hajduk dalje?
"Hajduk je uvijek imao najbolje golmane u državi. Najviše mi je žao što se Kale ozlijedio jer je on bio taj koji je bio srce u svlačionici. Dolaze mladi, na Sentiću vidite da je prvi dio prvenstva branio baš dobro. Dogodi se svakome greška. Treba nekad stati iza svog djeteta.“
Što će biti s tobom?
"Odmor, dijete, vrtić, laganica. Igrati padel, tenis, malo uživati. Hvala dragom Bogu jer to mogu. Karijera je bila dobra, nešto se zaradilo, uložilo, nešto se vraća. Kada vidite kakva se sr...a događaju svaki dan onda treba uživati u svakom trenutku. Dok igraš svi rade za tebe, ti si Bog, sad je to stalo. Sad treba Suba raditi za druge. Bitno je da tko je bio sa mnom na početku karijere i sada je tu. „
Sjetiš li se kad teških početaka?
"Kad se sjetim da sam bio u Zadru suspendiran, trenirao u Bibinjama. Ideš na trening, voziš Punta na plin, šest nikakvih baluna i trenira te Niko Matković koji je trenirao s Bearom. Govorio mi je što će me čekati kada dođem u Hajduka. Ima na YouTubeu taj teren, bolje su moje masline. Prošao sam sve i svašta. Sve te to ojača, a dragi Bog sve vrati kada si pošten.
Kojeg suigrača ćeš pamtiti?
"Kada sam počeo, bilo je to s Lukom Modrićem, Marijom Grgurevićem. Svatko je imao neke svoje puteve. Taj čovjek iz ničega bude Zlatna lopta. To ima ogromnu težinu. U Monacu Mbappe, želim da jednog dana osvoji Zlatnu loptu da mogu reći da sam igrao s dvije Zlatne lopte.
Po čemu ćeš pamtiti Hajduk?
"Špaco je za mene jedan od najboljih trenera koji me trenirao, najbolji čovjek. Sjećam se utakmice u gostima kod Dinamo Bukurešta. Ne mogu koljeno saviti. Druga utakmica na Poljudu. On me pitao je li boli, on kaže 'brani, ako šta zaj..š ja sam kriv'. Nisam osvojio ono po što sam došao, osvojit će oni bez mene. Daj Bože da Hajduk bude prvak, kažu da će me zvati, ali ne trebaju, doći ću sam.“
Najsretniji trenutak karijere?
"Rusija 2018. godine ostaje, to je vrh. Hajduk je emocija, sva tri trofeja s Hajdukom su emocija malo veća. Monaco, igraš tamo, ali to je posao. Ovdje je istinska ljubav.“
Hoćeš li ostati u nogometu?
"Želja mi je da jednog dana znanje koje mi je dao pokojni Jakov ja prenosim djeci. Vidjet ćemo.“
