Na Dalmaciji Danas već smo više puta pisali o Zdravku Jeličiću, samohranom ocu i poljoprivredniku iz Muća Gornjeg. Njegova priča još jednom je dokazala kako i u vremenu kada mnogi zatvaraju oči pred tuđim problemima postoje ljudi koji nesebično pomažu drugima. Zdravko je i ovoga puta pokazao da ljudskost i žrtvovanje za drugoga nemaju cijenu – podijelio je 12 kesa svježe blitve onima koji si to nisu mogli priuštiti.
Samohrani otac iz Zagore pokazao veliko srce: "Dođite i besplatno berite blitvu iz mojega vrta"
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Ustajanje prije zore i mukotrpan rad
Da bi ispunio svoje obećanje, Zdravko se digao u 4 sata ujutro. Sam je ubrao blitvu, pažljivo je spakirao i ponio sa sobom. Bez auta i vozačke dozvole, oslonio se na autobus kako bi stigao u Split. No tu nije stao – od adrese do adrese hodao je pješice, obilazeći Krstaricu, Sućidar, Škver, Loru, Solinsku i Općinu. Sveukupno je prešao oko četiri kilometra da bi osobno uručio blitvu ljudima kojima je obećao. „Čak kada sam sve razdijelio, primio sam nove pozive“, kazao nam je skromno.
Javile se starije Splićanke
Kako i sam kaže, najviše su mu se javljale starije žene koje nisu u mogućnosti otići na tržnicu ili potrošiti novac na povrće. Zdravko se trudio svaku kesu odnijeti osobno, a osmijeh i zahvala tih ljudi za njega su bili najveća nagrada. „Nemam auto, nemam vozačku, inače bih i više podijelio. Ali nije mi ništa bilo problem“, naglašava. Njegova gesta ne pokazuje samo velikodušnost, već i razumijevanje za one kojima je u današnje vrijeme najteže.
Težak životni put, ali veliko srce
Zdravko iza sebe ima niz osobnih tragedija – pokopao je oca, dva brata, dvije sestre i suprugu Dragicu, koja je tragično poginula u prometnoj nesreći 2019. godine. Danas se brine o svojoj majci od 83 godine i odgaja kćer koja je prerano ostala bez majke. „Ja sam čovjek od 50 godina koji je propatio dosta toga. Bavim se poljoprivredom, kuham, perem i borim se. Život ide dalje i nisam se prepustio tuzi radi djeteta“, govori Zdravko. Upravo u njegovim riječima krije se snaga da, unatoč vlastitoj boli, misli na druge.
Čovjek koji uvijek vraća vjeru u ljudskost
Ovo nije prvi put da je Zdravko učinio nešto što vraća vjeru u ljude. Javnost ga pamti po tome što je pronašao izgubljene stvari i uvijek ih vraćao vlasnicima, od novčanika s novcem i dokumentima do mobitela koji je pronašao u taksiju. Na proljeće mu je zatrovan stado koza, no zahvaljujući dobroti ljudi i akciji prikupljanja sredstava, uspio je kupiti nove životinje. Svaki njegov čin, pa i ova nesebična podjela blitve, svjedoči o čovjeku koji se ne prepušta ni tragedijama ni nepravdama, nego svojim primjerom pokazuje kako je moguće ostati čovjek i u najtežim okolnostima.
