Vjerojatno ne postoji osoba koja se brine ili se brinula za neko dijete, a da se nije suočila s neugodnom situacijom, poput one kada zbog nepažnje dijete proguta određen predmet, ugura nešto u uho ili slično tome.
Apriori se stvori osjećaj panike zbog straha od najgoreg. Pred očima nam prođu najcrnje misli i logično, hitno se potraži pomoć liječnika. Međutim, je li uvijek potrebna ta ista panika? Odgovor će roditelji, bake, djedovi, tete i dadilje od sada moći pronaći u novoizdanom djelu izv. prof. prim. dr. sc. Željke Roje, poznate splitske otorinolaringologinje. Knjiga nosi naslov "Zajedno kroz dječju otorinolaringologiju", a u njoj se mogu pronaći odgovori na mnoga pitanja, na koja nažalost, često moramo odgovoriti.
Dr. Roje smo posjetili u njezinoj ordinaciji, a ona je spremno odgovorila na sva naša pitanja.
Doba je viroza, nije samo Covid "aktualan". Je li vam broj pacijenata porastao ili se smanjio u zadnjih mjesec dana?
- Moram reći kao i svi privatnici, u posljednje vrijeme je puno manje prometa. Imamo jasne restrikcije da ljude koji imaju febrilno stanje ne smijemo primiti, a svojim ponašanjem ne smijemo ugroziti druge pacijente. Populacija koja dolazi je ona s kroničnim smetnjama, poput upale sinusa, problema sa sluhom, promuklosti i slično. Akutne infekcije, obzirom na temperaturu, moramo vrlo oprezno primati, tražiti eventualno negativan Covid test, ili ih upućivati na Covid ambulantu.
Puno radite s djecom i stručnjakinja ste na tom području. Je li dobro da djeca idu u školu i da se druže u ovoj situaciji?
- Ne mogu o tome govoriti jer nisam epidemiolog, ali gledajući i čitajući relevantnu literaturu, jasno je da je ovo bolest koja ima blagu klinički sliku kod mladih ljudi, odnosno djece. Pokazalo se da u nižim razredima djeca ne obolijevaju od težeg oblika bolesti, a za njih je važna socijalna interakcija, tako da ja apsolutno zagovaram da djeca idu u vrtić i da se bave sportom. Ako oduzmete djeci mjesta na kojima su se stalno družili, ono što ih stalno ispunjava i motivira, mislim da to stvarno nije dobro.
Dakle, ako postoje roditelji koji drže djecu pod "staklenim zvonom", je li to greška?
- Uvijek mislim da je tako. Zbog toga imamo velik porast alergijskih bolesti. Imamo higijensku teoriju, koja kaže da što smo više čisti, bolesniji smo. Imunološkom sustavu je zapravo predosadno jer se nema čime baviti, nema virusa, bakterija i to nije normalno. Ovo jesu izvanredne okolnosti, ali smatram da je dobro da djeca idu u škole i da se druže.
Imam u rukama Vašu novu knjigu "Zajedno kroz dječju otorinolaringologiju". Čime ste bili motivirani za napisati ovaj priručnik za roditelje?
- Trideset godina radim ovaj posao, a zadnjih dvadeset sam otorinolaringolog.
Razgovarajući s pacijentima, a napose roditeljima, shvatila sam da vrlo malo znaju o zdravlju svoje djece. Prije desetak godina sam napisala prvi mini priručnik o uhu te zatim o operaciji krajnika te o začepljenom nosu. Vidjeli smo da su reakcije roditelja fenomenalne i da smo pogodili cilj. Shvatila sam da edukacija ne smije započinjati prenošenjem znanja studentima, nego na prvoj liniji, a to su obitelji. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, ali ne može tražiti nešto što nije čuo. Prema tome, ovaj priručnik ima zadatak objasniti roditelju objasniti osnovne pojmove o zdravlju i bolesti dišnih puteva. Ne samo infektivne bolesti, nego stanja kao što su krvarenja iz nosa, strana tijela koja djeca stavljaju u uho i nos te tijela koja završe u dušniku. Znači, velik dio onoga što roditelj može kući prepoznati i sam riješiti, odnosno na vrijeme tražiti pomoć. Kada je roditelj informiran, on je miran u takvim situacijama i zna kako postupiti. Nema ishitrenog odlaska liječnika i suludog pretraživanja interneta. Pomislila sam da za našu populaciju roditeljima treba oruđe koje će im pomoći u takvim situacijama, da uzmu ono što je bitno. To bitno sam probrala ja, a na njima je da oni meni vjeruju ili ne vjeruju koliko je to bitno ili ne.
Knjiga ima svoja poglavlja: uho, grlo i nos. Djeca svašta gutaju, kolike su to opasnosti, što ako se dogodi situacija?
- Svi smo bili svjedoci kada dijete nažalost umre zbog komadića smokija u dišnim putevima, što je bio slučaj prije nekoliko godina u Zagrebu. Svi budemo nekako preplašeni, ali brzo to zaboravimo. Naš je zadatak da roditelje poučimo da ispred djece ne ostavljaju male igračkice, perlice, legiće, koji moraju biti primjereni dobi djeteta. Ne možete jesti bademe i orahe ispred dječice i ostaviti im ih nadohvat ruke. Dijete se ne smije hraniti dok hoda, jer u isto vrijeme diše, govori, smije se i onda hrana završi na krivom mjestu, u dušniku. Ako se radi o velikom predmetu, on će zapeti na nivou glasnica i to je situacija koja je nespojiva sa životom. Najčešće to budu mali predmeti koji završe u jednom od bronha i onda to prepoznate. Ako ste tu, da dijete intenzivno kašlje, poplavi, treba ga odmah voditi u bolnicu. Ali vi niste često kući kada se to dogodi i prođe ta prva oluja, i strano tijelo uđe u fazu mirovanja i onda imate dijete koje na istom mjestu u godinu dana ima tri ili četiri upale pluća. Moja osobna poruka je da se radi o vrlo ozbiljnoj situaciji, a jedina prava preventiva je ukloniti sve što djetetu može naškoditi. Ukoliko se dogodi najgore, dijete mora u opću anesteziju, što je visokorizičan zahvat, jer se djeci u bronhe koji su promjera 3 milimetra ulazi s cjevčicama i hvatalicama, što može završiti kobno.
Gledam jednu sliku iz knjige. Oblikovanje uške... Slušajući sredinu, neki roditelji idu toliko daleko da djeci lijepe flastere. Je li to potpuno praznovjerje ili?
- Medicinski priznata inačica lijepljenja flastera su razne tehnike, kao što su molding i skating, koji se mogu raditi kada je dijete izuzetno malo. Znači, rodilo vam se dijete i ima jako mekanu hrskavicu i to je vrijeme kad se to lijepi, ali mora na pravilan način i uz pomoć stručnjaka. Kasnije je vrlo malo efikasno, tako da pitanje nije totalna glupost.
Kada bi se roditelj trebao zabrinuti kada mu se dijete ne javlja na neki normalan poziv?
- U svakom našem rodilištu kada se dijete rodi, provodi se probir na sluh, zahvaljujući programu koji je uveden prije desetak godina te se time ispituje funkcija pužnice djeteta. Ako dijete ne prođe taj probir, upućuje se na daljnju obradu, da se vidi da se ne radi o nekom obliku uređene nagluhosti ili gluhoće. Najčešći problemi sa sluhom se javljaju u predškolskoj dobi, kada dijete ima problem sa izjednačavanjem tlaka u srednjem uhu uslijed uvećanog trećeg krajnika. Zbog toga dolazi do osjećaja nagluhosti, koji je sličan mijenjanju nadmorske visine. Dijete nije gluho, nego nagluho zbog loše provodnosti zvuka u srednjem uhu i roditelj to primijeti tako da ga dijete svaki čas pita "što, što?" i "što si rekao?" te se približava jako televiziji, pojačava do najvećih mogućih razmjera. Kada vam je okrenuto leđima, ne javlja se na poziv jer ne čuje, a kada priča s roditeljem oči u oči, čita s usana i onda puno lakše komunicira. Zbog toga roditelj kasno primijeti da dijete ne čuje. Ono što je bitno, maske koje nosimo su otežale sada takvoj djeci čitanje sa usana i problem se puno brže uočava. Taj problem je lako rješiv jer samo treba napraviti operaciju trećeg krajnika i staviti cjevčice u uši te na taj način spriječiti trajno oštećenje sluha.
Zbog epidemiološke situacije živimo u hipersterilnim uvjetima. Može li i to utjecati na zdravlje djece i bi li bilo dobro da se te navike nastave i nakon "korone"?
- Moramo živjeti ovako jer između dva zla moramo birati ono manje. U ovom trenutku mi izbora i moramo se pridržavati svih mjera koje su nam sugerirane. Dugoročno gledano, pretjerano čišćenje, uzimanje antibiotika i cijepljenje nepovoljno djeluje na razvoj imunološkog sustava. Bilo bi bolje pustiti dijete da se igraju, da ponekad budu malo slinavi, da bi se imunološki sustav mogao normalno razviti. Međutim, sada imamo izravnu ugrozu i ne možemo razmišljati hoće li nam djeca kasnije biti na nešto alergična i slično.
Zadnji dio knjige posvećen je borbi protiv virusa pa i Covida...
- Covid, odnosno koronavirus koji izaziva ovu bolest, je samo jedan od respiratornih virusa koji pripadaju skupini koronavirusa. To su virusi koji inače izazivaju prehlade i ponaša se kao drugi respiratorni virus. Ipak, s razlikom da ima izuzetnu virulenciju i lako se širi s jedne na drugu osobu i izaziva tešku kliničku sliku i tome svjedočimo iz dana u dan. Borba protiv ovoga virusa bila bi ista kao i protiv svih drugih respiratornih virusa, a to je prevencija. O tome se piše u zadnjem poglavlju, da se redovito peru ruke, koliko djece ima u vrtićkim skupinama, koliko u razredu, koliko se provjetravaju prostori... U ovom slučaju, ovaj virus traži i dodatne mjere, nošenje maski i eventualno cijepljenje.
Kome je namijenjena knjiga?
- Roditeljima, tetama u vrtiću, bakama i djedovima, dakle svima onima koji skrbe za djecu. Dobro će im doći da znaju prepoznati i zdravlje i bolest svog djeteta. Moraš imati informaciju da možeš nešto prepoznati i potražiti stručnu pomoć. Jedan dio knjige odnosi se upravo na promatranje vlastitog djeteta, a drugi dio se odnosi na to kako nekad pomoći svom djetetu, bez da nepotrebno trčite po pomoć, što je opet važno u današnje vrijeme, kad je bolje što manje boraviti u bolnicama.
DETALJE O PREDSTAVLJANJU KNJIGE MOŽETE PRONAĆI OVDJE.
