Splićani su nakon godina gomilanja smeća i razvoja ekološke bombe na Karepovcu dobili projekt sanacije koji je krenuo u realizaciju 22. studenog 2017. godine. Ono što su svi u gradu i okolici po početku sanacije primijetili je da Karepovac zaista smrdi, a stime su se godinama susretali stanovnici rubnih dijelova oko odlagališta otpada. Kada je smrad došao i u ostale dijelove grada te rubna mjesta, ovisno o vjetru koji puše, mnogi su krenuli s raznim inicijativama i pitanjima o stručnosti sanacije. Međutim stvar pojednostavljeno „miriše“ tako kada se uhvatimo u koštac s godinama nemara nad otpadom kojeg smo proizveli. Sigurno je da je bilo kvalitetnijih rješenja za sanaciju odlagališta otpada, na koje svoje smeće dostavljaju svi gradovi i općine Splitsko-dalmatinske županije u posljednjih 60 godina, ali ona se danas izvodi u okvirima mogućnosti. Prva faza koja nas je najviše „pogodila“ trajat će intenzivno do petog mjeseca kad će nastupiti pauza zbog turističke sezone, a onda se radovi na sanaciji nastavljaju. Smrad koji se razvijao puštanjem plinova zbog sanacije uzbunio je mnoge pa su se radili izvanredni sastanci i smirivanje javnosti, a danas nakon svi preventivnih akcija sami intenzitet neugodnih mirisa je manji.
Sve navedeno nagnalo nas je da posjetimo najveće odlagalište otpada u Republici Hrvatskoj, zagrebačko odlagalište Jakuševac/Prudinec. Zanimalo nas je kako izgleda sanacija tog odlagališta i doživjeti sliku tog glomaznog brda otpada pored Save. Prema dostupnim podacima iz studije autora Dinka Vujevića na području današnjeg odlagališta otpada nekontrolirano odlaganje otpada započelo je 1965. godine, a 1995. godine prostor odlagališta zauzima 80 hektara. Tako je u tom razdoblju na neprimjeren način odloženo 4,5 milijuna metara kubičnih otpada, a do 2000. godine volumen odloženog otpada iznosio je 8 milijuna metara kubičnih otpada. Zbog zanemarivanja problema odlagališta, postalo je najveće neuređeno odlagalište otpada u jugoistočnom dijelu Europe. Godine 1995. pristupilo se sanaciji odlagališta. Glavni dio sanacije neuređene deponije otpada u uređeno sanitarno odlagalište odvijao se u razdoblju od 1996. do 2003. Godine. U tom razdoblju je vrlo skupim zahvatom pod nagomilani otpad ugrađena nepropusna podloga, čime je površina smanjena s 80 na 57 hektara, a brdo je naraslo do visine od 45 metara.
U okviru projekta sanacije smetlišta Jakuševec i izgradnje uređenog odlagališta otpada Prudinec, osim sanacije tijela odlagališta, izgrađen je interventni crpni sustav, uređaj za pročišćavanje procjednih voda i plinska stanica. Na Jakuševcu se iz deponijskog plina proizvodi električna struja koja se predaje u mrežu i prodaje. Na ulazu u uređeno odlagalište ustrojen je strogi sustav nadzora, kojim se efikasno priječi ulaz opasnog otpada, a uveden je i automatski sustav nadzora radioaktivnosti ulaznog otpada. Danas u okviru odlagališta otpada Jakuševec/Prudinec osim odlagališta postoji Postrojenje za oporabu građevnog otpada (350.000 t/god), Plato za metalni otpad (više od 3.000 t/god), Plato za otpadne gume (više od 1.000 t/god).
Odlazak na brdo
Za dolazak do Jakuševca koristimo taksi i tu imamo sreće jer dobivamo vodiča iz Dalmacije, koji nam je spreman pokazati sve detalje. Prepričava nam kako se i dalje, ovisno o vjetru, „čuje“ s deponija, a da je pitanje i dokad će trajati sanacija koja je više puta produživana zbog nedonošenja Plana gospodarenja otpadom. Po dolasku na deponij u isti glas nam je svima pobjeglo „Šta je ovo? Mosor!“. Naš fotograf je nasipa pokušao uhvatiti cijelo brdo u jednu fotografiju, ali to mu je tek uspjelo u panorami od 8 fotografija. To nije ni čudo kada usporedite da na Karepovac pristigne 130 tisuća tona godišnje svog otpada, dok na Jakuševac samo građevinskog stigne 350 tisuća tona godišnje.
Kvaliteta života uz odlagalište
Tema Jakuševca u nacionalnim medijima provlači se godinama, a stanovnici rubnih dijelova odlagališta godinama upozoravaju s čime se susreću. Neki od njih više od 50 godina žive okruženi smradom, a jedna obitelj je zaštitu svojih prava zatražila na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. U neformalnom razgovoru s nekolicinom stanovnika doznajemo kako im je najgore kada prašina iz drobilica dolazi pred njihov kućni prag, pa se zadržava na automobilima, prozorima i kućama. S druge strane veliki problem su i neugodni mirisi s odlagališta, a razlikuju onaj smeća i kompostane. Naime, kada dolazi neugodni miris bio otpada iz kompostane nisu u strahu jer znaju da nije štetan, ali kada zasmrdi smeće onda se osjeti i miris plina koji im se uvuče u kuće i ne mogu izlaziti u dvorište ili raditi nešto oko kuće od neugodnih mirisa.
Većina bi ih se odmah odrekla i naknada za umanjenu kakvoću življenja u zamjenu da se odlagalište sutra zatvori. Svi oni koji su kuće izgradili prije 1975. godine primaju 6 tisuća kuna godišnje naknade. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić još 2011. godine je najavio spaljivanje Jakuševca ako se ne sanira u četiri godine od tada, da bi potom rok za zatvaranje odlagališta bio produžen do 2018. godine i naknadno najavio zatvaranje do 2020. godine.
