Što ako ste uključili pokazivač smjera žmigavac premda niste zapravo imali namjeru skrenuti, nego produžiti dalje. Onako upalili ste ga omaškom, zapela vam ruka ili ste se predomislili u posljednji tren a on ostao žmirkati ili zapravo ostao je od posljednjeg skretanja? Što ako je netko doista vjerovao, da imate namjeru skrenuti, a vi niste nego ste produžili ravno? Što ako ste skretali a niste "dali" žmigava, pita se Hak revija.
Nikome ništa, ako doista se nikome ništa zbog tog vašeg propusta dogodilo nije. Međutim, što ako se netko, drugi sudionik u prometu, drugi vozač, pješak, biciklist pouzdao u to da znate što činite. Što ako je doista vjerovao da ćete skrenuti ako imate upaljen pokazivač smjera i to upravo u lijevo ili upravo u desno ovisno o tome radi li vam lijevi ili desni žmigavac. Što ako ste ih uključivanjem ili neuključivanjem pokazivača smjera doveli u zabludu i zbog toga je došlo do prometne nesreće?
Imajući u vidu stajalište sudske prakse, sve ukazuje na zaključak kako posljedice dovođenja u zabludu drugog sudionika u prometu žmigavcem – ovise o tome radi li se o pješaku ili drugom vozaču motornog vozila. Nije nelogično. Pješaci su slabiji, ranjiviji i u srazu s motornim vozilom gotovo ništa nije na njihovoj strani! Automobil je opasna stvar, a rukovanje i upravljanje opasnom stvari pod posebnim je povećalom, na njega se primjenjuju posebna pravila o odgovornosti. Kada je riječ o dva motorna vozila odnosno o srazu dva motorna vozila tu su u igri dvije opasne stvari i onda se tu drugačije na situaciju gleda!
Jeste li vjerujući žmigavcu doprinijeli nastanku prometne nesreće. Ukoliko ste pješak, stvar je nešto povoljnija, bar što se prava, odgovornosti i naknade štete tiče! Nema suodgovornosti pješaka koji se pouzdao u "značenje upaljenog žmigavca"! Prema stajalištu Županijskog suda u Rijeci (Gž-115/2022 od 14. 7. 2022.): Imajući upaljen desni pokazivač smjera vozač je zapravo, pješakinju doveo u zabludu, jer pješakinja u situaciji da vozač nije imao upaljen desni pokazivač smjera, bi zaključila da ima namjeru nastaviti s kretanjem ulicom. U tom slučaju ona zasigurno, do prolaska vozila ne bi krenula u prelaženje kolnika.
Naime, riječ je o klasičnoj svakodnevno viđenoj situaciji. Pješak, pješakinja s unukom koju drži za ruku u konkretnom slučaju stoji uz rub kolnika ulice koju kani prijeći. Nailazi joj s lijeve strane osobno vozilo s upaljenim desnim pokazivačem smjera, ona zaključuje kako vozilo ima namjeru skrenuti u desno u ulicu koja se nalazi prije mjesta na kojem stoji. Međutim, vozilo je nastavilo kretati se, ne skrećući te je zahvaća desnim bočnim dijelom neposredno nakon što je stupila na kolnik. Sud je stava kako je zbog upaljenog desnog pokazivača smjera konkretna pješakinja, kao prosječan pješak opravdano zaključila da vozilo ima namjeru skrenuti. Naglašava sud pri tom, da je takvim postupanjem vozač zapravo pješakinju doveo u zabludu jer ona ne bi zasigurno do prolaska vozila krenula u prelaženje kolnika da ovaj kojim slučajem nije imao upaljen desni pokazivač smjera, već bi zaključila kako ima namjeru nastaviti ravno.
Međutim, istodobno kod sraza dvaju vozila do kojeg je došlo zbog zablude oko upaljenog žmigavca, stav suda je drugačiji. Iz sporedne ulice izlazite na glavnu. Glavnom ulicom kreće se vozilo s upaljenim pokazivačem smjera, vi vjerujući da on zaista ima nakanu skrenuti u vašu ulicu, budući je jasno manifestira upaljenim žmigavcem, krećete se uključivati na glavnu cestu. Međutim, ne! On nije skrenuo! Nastavio je ravno i došlo je do sudara. Vas terete da ste mu oduzeli prednost, vi ističete da ste postupali sukladno načelu povjerenja, vjerujete u "značenje žmigavca", vjerovali ste da će skrenuti! Upaljeni žmigavac znači točno to! Međutim, tu je stav suda (Županijski sud u Bjelovaru, Kž-23/2018. od 3. svibnja 2018.) drugačiji:
"Neprihvatljivo je i stajalište žalbe da je okrivljenik postupao po načelu povjerenja pouzdavajući se u činjenicu da su vozila na glavnoj cesti imala upaljene desne pokazivače smjera. Ova činjenica ne utječe na obvezu vozača koja proizlazi iz odredbe čl. 57. st. 4. ZoSPNC i ne može biti ispričavajući razlog pozivanjem na načelo povjerenja. Načelo povjerenja u prometu vrijedi samo za sudionika u prometu koji postupa propisno i na njega se ne može u konkretnom slučaju pozivati okrivljenik, koji se trebao sa potpunom sigurnošću uvjeriti da će vozila koja daju desni pokazivač smjera stvarno i skrenuti u desno, no okrivljenik je u raskrižje ušao bez zaustavljanja ispred ruba kolnika gdje se nalazila obilježena puna zaustavna crta".
Izgleda da je oprez doista majka mudrosti i čuvar zdravlja, ako ne i žive glave, a da se na kartu povjerenja, bar kad je promet u pitanju nikako ne treba igrati! Ne vjerujte žmigavcima, ni kada su upaljeni ni kada nisu, navodi Hak revija.
