Jednom sam nastupao na rođendanu u jednoj jako bogatoj obitelji. Već je sam dolazak na imanje bio filmski – domar mi otvara kapiju, konobar me dočekuje s pićem dobrodošlice, provodi me kroz luksuzni hodnik do lifta, a lift me vozi na peti kat.
Dok se penjem, razmišljam: Okej, dolje djeca imaju quadove, bazene, teniske terene i parkove. Kako ih ja mogu zabaviti? Ali čim sam stigao, klinci su me dočekali sa smiješkom. Slavljenik je bio u prvom redu, spreman na suradnju, i odmah mi je laknulo. Program je prošao odlično! Uz trikove levitacije, transformacije i natjecateljske igre, uspio sam ih uvući u svijet mašte. A kad sam na kraju ušao cijeli u balon, nastao je kaos od oduševljenja!
Kasnije su me još godinama pozivali na razne obiteljske događaje. (Ne znam jesu li htjeli mene ili balon, ali svejedno sam dolazio.) Ali taj rođendan me naveo na razmišljanje – kako to da su se djeca koja imaju sve i koja su prošla pola svijeta i dalje iskreno veselila, dok s druge strane sve češće vidim klince kojima ništa nije dovoljno dobro?
Gdje smo pogriješili?
Ovo nije samo pitanje rođendana. Sve češće čujem roditelje kako govore:
"Kupili smo mu novu igračku, ali igrao se s njom 5 minuta."
"Vodili smo ih na izlet, ali im je bilo dosadno."
"Organizirali smo rođendan, a oni su rekli da su očekivali nešto bolje."
Roditelji se trude, ali kao da ništa nije dovoljno. Je li problem u TikToku? Mobitelima? Razmaženosti? Možda u svemu pomalo.
1. Brzi sadržaj = kratka pažnja
Društvene mreže su promijenile način na koji djeca doživljavaju zabavu. Ako nešto nije odmah zanimljivo, ako nema eksplozije, svjetlosne efekte i neku ludu foru u prvih 10 sekundi – gubi interes. Tako i rođendani – ako sadržaj nije instantno spektakularan, dijete ga odbacuje kao dosadan.
2. Prerano davanje ekrana
Mobiteli i tableti su super kad trebaš pet minuta mira. Ali ako se dijete od malih nogu navikne da mu je mobitel glavni izvor zabave, sve drugo će mu postati – dosadno. Pogotovo aktivnosti koje nemaju animacije i zvučne efekte. Kad sam bio klinac, gradili smo kućice od jastuka, igrali se u blatu i skakali po lokvama. Danas je to sve "meh" jer ne svijetli, ne pišti i ne može se lajkati.
3. Razmaženost nije pitanje novca
Upoznao sam bogatu djecu koja su zahvalna i skromna. Ali i klince iz prosječnih obitelji koji nikad nisu zadovoljni. Razlika je u odgoju, ne u novcu. Ako dijete uvijek dobije sve što poželi, odmah i bez truda – više ništa neće cijeniti. Nikad nije moralo čekati. Nikad nije moralo maštati o nečemu. Nikad nije moralo uložiti trud. I onda mu ništa nije dovoljno uzbudljivo.
Kako vratiti djeci osjećaj oduševljenja?
1. Ograničite ekrane – Mobiteli nisu problem, ali moraju imati granice. Jer ako ti je sve uvijek na dohvat ruke, ništa više nije posebno.
2. Pustite ih da im bude dosadno – Dosada je zdrava! Kad im je sve servirano, nikad neće naučiti kako se sami zabaviti.
3. Učite ih zahvalnosti – Ne mora svaki dan biti Disneyland. Djeca trebaju naučiti cijeniti i sitnice, a ne očekivati spektakl svaki put.
4. Usporite – Ne treba svaki trenutak biti ispunjen aktivnostima. Ponekad je najljepše sjediti na travi i gledati oblake.
5. Dajte im odgovornost – Kad se za nešto potrude, više će to cijeniti. (A možda će čak shvatiti da rođendan može biti super i bez vatrometa.)Manje je više
Djeca se rađaju s osjećajem za čuđenje i oduševljenje. Nažalost, mi ih naučimo da im to nestane – kad im stalno dajemo previše i ne dopuštamo im da sami pronađu radost u sitnicama. Ako želimo da znaju uživati u malim stvarima, moramo im to omogućiti. Ponekad je rješenje u tome da im damo manje, a ne više.
(Osim ako se radi o krafnama. Krafni nikad dosta.) 
Moja reakcija na članak je...
3
2
1
1
