Hajduk je na otvaranju drugog dijela sezone odigrao 0:0 sa Slaven Belupom na Poljudu. Sada mu Rijeka na vrhu bježi dva boda, dok se Dinamo pobjedom protiv Istre primaknuo na pet bodova. Više od gubitka bodova razočaravajuća je bila Hajdukova igra, koja je i u finišu prvog dijela sezone bila ispod razine za klub (uvjerljivo) drugog najvećeg budžeta u ligi i ambicijama.
U 68. minuti je Hajduk zabio gol kojim je, činilo se, prelomio susret. Marko Livaja je sjajno dočekao jednu dugu loptu i proigrao ju u prostor, u veliku rupu koja se otvorila u obrani Slaven Belupa. U taj prostor je utrčao Stipe Biuk i iz prve je pogodio drugi kut, ali je gol uskoro poništen zbog ofsajda. Brojke s utakmice govore skroz suprotno od dojma. O čemu se točno radi?
Sjajne brojke, ali...
Biuk je bio drugi najbolje ocijenjeni igrač susreta, a bolji od njega je bio samo Luka Lučić, branič gostujuće ekipe. Imao je najviše pokušanih (6) i najviše uspješnih (5) driblinga na utakmici, a osvojio je i devet od 12 duela u kojima se našao, piše Index u svojoj analizi.
Pogodio je 22 od 34 dodavanja za uspješnost od 64%, što je s obzirom na poziciju sasvim korektno. Osim toga, nije promašio neku veliku šansu. Pa ipak, eye test daje bitno drugačiji dojam o njegovoj utakmici.
Hajduk ima problem s doprinosom svih igrača prednje linije koji se ne zovu Marko Livaja. To je posebno došlo do izražaja protiv Slavena jer je momčad iz Koprivnice ostavljala dosta prostora u tranziciji, posebno na bočnim pozicijama, a Livaja je uvijek na sebe navlačio dvojicu igrača.
U takvom omjeru snaga su Biuk i Bamba imali puno lopti i prostora za nešto kreirati na širokom prostoru, ali su napravili premalo. Jedan prodor Bambe s krivim zadnjim pasom i puno uspješnih Biukovih driblinga nakon kojih je uslijedila kriva odluka ili mlaka lopta bio je cijeli doprinos Hajdukovih krila. Kada je riječ o Biuku, to je već postalo pravilo.
Statistika u sezoni otkriva ključni problem
Kada se pogleda njegova statistika otkad se vratio u Hajduk, već se u brojkama vidi naznaka njegovog problema. Nitko u SHNL-u ne kreira višak driblingom kao on, a sjajan prvi dodir i osjećaj za ravnotežu braniča mu omogućavaju da relativno lako radi razliku u tom segmentu.
No, u gotovo svim drugim statističkim parametrima, Biuk je prosječan ili ispodprosječan u mjeri u kojoj je to skoro neobjašnjivo. Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da tako elitan dribler za naše standarde u karijeri ima odigranih 4189 minuta te šest golova. U prosjeku zabija gol svakih 698 minuta.
Slična stvar je i s asistencijama. Njih ima devet, pa kontribuciju za gol (pogodak ili asistenciju) ima svakih 280 minuta - to znači da mu između svakog gola ili asistencije slijede malo više od tri utakmice pauze.
U prosjeku ima 10.8 izgubljenih posjeda po utakmici - samo 15 krilnih igrača u SHNL-u ih ima više. Taj podatak na prvu djeluje vrlo dobro, ali donekle sugerira i izostanak rizika u njegovoj igri. Ekipa je građena oko Livaje i ostali ofenzivci kojima Hajdukova desetka otvara prostor moraju biti produktivniji.
Dolazak Michelea Šege bi u tom kontekstu mogao biti sušta suprotnost onome što je Hajduk imao. Šego je u Varaždinu bio ključan čovjek napada i s 3.1 udarcem po utakmici predvodi ligu. Naravno, u Hajduku neće imati takve ovlasti i morat će se prilagoditi, ali novi Hajdukov igrač ima dozu drskosti koja Biuku nasušno nedostaje.
Biuk se mora probuditi
Biuk ima 22 godine te je moguće da će se razvijati, ali njegov nedostatak samopouzdanja u završnici je teško objašnjiv. Hajdukov krilni napadač često odgađa rješenje s loptom u nogama, previše razmišlja i onda najčešće gubi loptu ili ju daje suigraču u situaciji u kojoj ne može puno s njom.
Ne postoji nitko u ligi tko u jednom potezu može toliko oduševiti gledatelja, a u idućem toliko neugodno iznenaditi kao Biuk, najčudniji igrač SHNL-a. Kao što smo ranije ove sezone pisali, netko će se trebati priključiti Livaji po pitanju učinka ako Bijeli žele zadržati nade u prvu titulu prvaka nakon dvadeset godina, piše Index.
Biuk je igrač od kojeg navijači, s obzirom na talent i kvalitetu, po tom pitanju opravdano očekuju najviše. I dalje je mlad igrač, ali iza njega je skoro 70 utakmica u SHNL-u i 50 u MLS-u i Španjolskoj. Više nije onaj simpatični klinac koji je tek jučer otkriven, nego netko tko se mora probuditi.
Zadnji Hajdukovi transferi, u kojima je doveden krilni napadač Šego te ofenzivci Rusin i Mlakar koji mogu zaigrati na krilima, sugeriraju da će konkurencija u napadu biti puno ozbiljnija. Ne treba zaboraviti ni da je sam Gattuso u nekoliko navrata spomenuo i prozvao svoje krilne igrače da moraju dati više.
