Božić je danas nezamisliv bez bogato ukrašenih domova, darova i obiteljskih okupljanja, no nekada su se blagdani slavili znatno skromnije, ali s dubokim poštovanjem prema tradiciji i vjeri. Stari božićni običaji, koji su se prenosili s koljena na koljeno, imali su snažnu simboliku i bili usmjereni na zajedništvo, mir i zahvalnost.
Pripreme za Božić započinjale su već na Badnjak. Taj je dan bio obilježen postom i tišinom, a kuća se temeljito čistila kako bi se dočekao blagdan u čistoći tijela i duha. U mnogim krajevima unosila se slama u dom, najčešće ispod stola ili oko božićnog drvca, kao simbol Isusova rođenja u štalici te želje za blagostanjem i plodnošću u nadolazećoj godini.
Posebno mjesto u starim običajima imala je badnja večera, koja je bila jednostavna i posna. Na stol su se stavljala jela poput bakalara, graha, ribe, kruha i meda, a svaka namirnica nosila je svoje značenje. Prije večere obitelj bi se okupila na molitvu, a domaćin bi blagoslovio stol i ukućane, zahvaljujući za proteklu godinu.
Paljenje badnjaka još je jedan snažan simbol starog Božića. Drvo, najčešće hrast ili cer, unosilo se u kuću ili dvorište i palilo uz posebne molitve i želje. Vjerovalo se da badnjak donosi toplinu, sreću i zaštitu obitelji tijekom cijele godine.
Na sam Božić odlazilo se na polnoćku, a potom se dan provodio u krugu obitelji. Čestitanje Božića imalo je posebnu važnost – ljudi su se pozdravljali riječima „Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo“, a odgovaralo se „I s tobom zajedno“. Darovi su bili skromni, često simbolični, a najvrjednije je bilo zajedničko vrijeme i obiteljski ručak.
Mnogi od tih običaja danas su se izgubili ili su prilagođeni modernom načinu života, no njihova poruka ostaje jednako snažna. Stari božićni običaji podsjećaju nas da je prava vrijednost blagdana u jednostavnosti, međusobnom poštovanju i ljubavi, a ne u materijalnom bogatstvu.
