Stanari Dominisove ulice koji su organizirali oslikavanje murala u čast Jugoplastike, a koji se po nalogu konzervatora 'prepiturao', uputili su svoje priopćenje, zadnje prije nego li skupe novce i u dogovoru s KK Split nađu novu lokaciju.
- Slavna povist ne da se pribrisat!
Vjerojatno niste nikada pročitali ništa luđe od ovog podužeg osvrta, ali kako se luda Dominisova ulica nalazi u najluđem gradu na svitu onda se valjda isplati pročitati ovu ludoriju. Mišljenje uglavnom potpisuje pojedinac no ovo što sada čitate potpisuje kolektiv stanara gore spomenute ulice.
Dragi sugrađani i sugrađanke i vi svi ostali čitatelji ovoga medija, mi smo imali (ne)čast da se naša ulica nađe opet pod lupom javnosti. Ovoga puta u vezi obljetničarskog murala posvećenoga Jugoplastici. Rijetke su ulice u Splitu imale tu privilegiju da pune novinske
stupce. Spominjemo se eto, kad se već stavljamo u kontekst košarke, jedino Tršćanske, koju bi veliki Mosor, s vremena na vrijeme, ponosno nabacio na volej čitateljima. Kad netko u Splitu spomene Tršćansku, ne pada njegovom sugovorniku na um ni Ponte Rossa niti mu padaju na pamet rebatinke već lik i djelo velikoga košarkaškog i novinskog djelatnika. Kako Mosora nažalost više nema s nama i kako čitatelje “onamo” gdje je sad vjerojatno dribla sa svojom novom adresom koju mu je sv. Petar namijenio, mi smo se, ni krivi ni dužni, našli u žiži interesa javnosti barenko kad je ovaj mural u pitanju. Tome je tako, jer su Tršćani podbacili (petajemo vam roge zbog toga i pozivamo ih da grešku ispravite) i nisu se sjetili Mosorove Jugoplastike, pa čak ni za ove velike obljetnice.
No vratimo se mi iz Tršćanske u Get. Čudni smo vam mi susjedi u Dominisovoj, novinari su se uvjerili u to. Izađu, za razliku od komunalaca, na teren i vrate se urednicima neobavljena posla. Kad urednici pitaju za izjave krenu se pravdati kako se stanari drže skupa, nikome nije do medija a svatko medijima ima priču za ispričati.
Jer, kad zadovoljni pričom reporter ili reporterka trebaju sugovornika ili sugovornicu potpisati izvuče se ona čarobna konstrukcija: “to san ja tebi ka prijatelju/ci govorija/la, nemoj mi slučajno ime u novine stavljat.” Time smo valjda postali još zanimljiviji i zbog toga, jer su vidjeli da nam nije do osobnih promidžbi su nas mediji i kad je bila “frka” oko Vrtla, oko Židovskog prolaza, oko murala i drugih naših negodovanja rado popratili.
Oko murala se digla najveća graja, stoga je red da vam otkrijemo što mi mislimo zašto su nam ga zapravo prebrisali. Zid kuće Dominisove 20 s jedne strane gleda na Vrtal. Na njemu je glava sfinge s isklesanim križem na čelu. Samo nekoliko metara od nje na istoj toj fasadi je glava nekakvog srednjovjekovnog plamića (vodiči o ovoj glavi pričaju razne priče, stoga pitajte kojega, ako ga poznajete, da vam svoju verziju ispriča). Podno spomenutih glava je zid koji je nama Getanima služio da upozorimo odgovorne uvijek kada nešto u Getu ili u gradu ne bi štimalo. Po cijeni od 20 do 30 kuna, koliko košta sprej, imaš neuglednu oglasnu ploču u vidu raspadajućeg betonskog zida. Taj je zid, da stvar bude još slađa, na “prime” lokaciji. Stoga bismo ga mi, svojim negodovanjem, ukrasili ne bi li ga odgovorni barem ofrlje piturom osvježili.
Ovoga puta smo se odlučili da na taj zid stavimo obljetničarski mural i da ubijemo barem tri muhe istovremeno. Prvo, da ga potpuno obnovimo, jer to Grad zbog nemara i nebrige za SGJ (a bogme ni stanari na toj adresi jer financijski i vlasničkim odnosima nisu u mogućnosti) ne bi još dugo napravio. Drugo, i to najvažnije, da obilježimo veliki uspjeh naših košarkaša. Treće pak, ništa manje važno, jer smo mislili da se u mural nitko neće
dirati i da smo muralom taj zid napokon makli od aktivizma i lupe javnosti. Bit će da su murali, posvećeni sportskim klubovima, nešto najvažnije u Splitu, gotovo poput oltara i zavjetnih slika ili Marijinih kruna u bogomoljama. Svjesni ste da postoji jedna doza straha u Banovini ali i među stanovništvom da se u njih netko takne.
Mi smo mislili, da je najgore što se muralu može dogoditi da ga nogama “išporkaju” hipsteri koji dođu u Vrtal sa svojom “coffee to go” jutarnjom kavom okićeni "cvikama" i "duvanom". Ali i tome smo se dosjetili kako spriječiti da ga oskvrnu, ostavivši im poruku: “Niste
ništa manje hipsteri ako: ne šarate po zidu, ne dignete nogu na mural i pokupite čikove za sobom”.
Priču kako smo skupili novce u pokojnom Bastionu “Na kantunu” znate, tko ga je crtao isto znate. Iako ne dajemo izjave, mi iza svojih djela ponosno stojimo, uostalom zašto bi se sramili Jugoplastike. Neki od susjeda su odradili dobar dio radnog staža u toj tvornici, koja se kasnije preimenovala u Diokom. Neke su naprasno ostavili na ulici kada je (zaboravili smo pod čijim vodstvom, ali znamo da lijepo pjeva kako voli grad i da lijepi po čelu pršute) Diokom prenamijenio kvadrate svojih temelja iz proizvodnje u moderni šverc i to vidu trgovačkog centra.
Jednako tako, svi smo zdušno slavili naslove europskih prvaka, tada smo, valjda, brojeći koševe a ne krvna zrnca meli sve pred sobom. Da je mural jugonostalgičarski nikome tko ga je došao pogledati nije palo na pamet. Pa pobogu, mi smo na istom muralu odali počast i dvojici naših Getana, na koje smo iznimno ponosni, Jamanu i Oršuliću. Na njihovim dresovime je lijepo stalo ime kojega je naš klub tada nosio. Mi smo ponosni i na KK Jugoplastiku, KK Pop 84, KK Split CO.
Dao Bog da opet netko odriješi kesu pa da s financijskim pogurancem pobjegnemo od 2 ABA lige gdje nas zakucavaju balkanske selendre.
Da skratimo priču i zadamo zadnji kroše nesposobnjakovićima koji ovaj grad vode i koji su dali oličiti mural. Budite sigurni da naš susjed Bužančić nije jedini krivac iako je potpisnik naloga kojim se nalaže brisanje. On zbog nekih drugih propusta mora biti maknut iz službe,
ali će ga ovoga puta Banovina staviti u prvi plan ne bi li oprali svoju nemirnu savjest i zadovoljili puk. Mislili ste opet sve svesti na lijeve i desne i da će sve “lišo” proći. Nije istina da niste znali što se na zidu nalazi, fotografija Rate Tvrdića i Borisa Jamana, ispred netom završenog murala je obišla sve medije. Neki su je gradski očusi na društvenim mrežama odmah “lajkali i šerali” a onda naknadno, po nalogu partije ili stranke, to sve povukli ne bi li se zaboravilo da su ipak znali kako je mural stajao na zidu kojega smo mi nekad zvali oglasna ploča.
Da vidimo kako ćete sada biti brži u ličenju svih škrabotina, ustašluka, partizanluka i sličnih stvari po zidovima SGJ, da vidimo kako ćete brzo usvojiti komunalni red, potaracati
povampirene bankomate i štekate...
A tebi Andro, jer se kuneš u splitski sport, baštinu i kulturu nije bila na čast ona lažna isprika koju si šjor Boži i Dinu uputio na predstavljanu knjige na Medicinskom fakultetu, i mi smo Getani, iako neki i prvi put u svom životu, bili u istoj zgradi u istom vremenu kao i ti! Biti o’kolina ne znači biti prisutan na stranačkom kolinju... Sada je valjda jasno da slavnu povist ne da se pribrisat!!! Stanari Dominisove ulice ,- stoji u potpisu.
